BOG NE POZIVA KVALIFICIRANE, ON KVALIFICIRA POZVANE
Od djetinjstva sam vjerovao u Boga. Prvi dojam preko kojeg je Gospodin ostavio trag na meni bio je crtani film “Super Book”, a prikazuje Isusov život. Gledanjem tog crtića rodila se vjera u mom srcu. Dobro se sjećam kad je otac u Zagrebu kupio kasetu “Super Book”, koju i danas imam. Moje djetinjstvo bilo je pusto i čeznuo sam za prijateljstvima. Kad sam pošao u školu, nisam uopće stekao prijatelje, a i oni za koje sam mislio da su mi prijatelji nisu to bili, jer su me mnogi od njih ismijavali zbog mucanja. Inače, mucao sam od svoje četvrte godine i redovito išao u Suvag na govorne vježbe. Osnovna škola sa svojim negativnim događanjima utjecala je jako na moj karakter. Bio sam povučen i željan nečije pažnje. Mogu reći da do srednje škole nisam imao istinske prijatelje kojima bih se mogao povjeriti.
U srednjoj školi moj se život promijenio. Ona potreba za pažnjom ispunila se i sve više sam oko sebe stjecao prijatelje s kojima sam počeo izlaziti te se intenzivnije družiti. Što je vrijeme dalje prolazilo, ta ispunjena potreba za pažnjom bi jenjavala, te bi i dalje ostajala ta jedna praznina u meni. Važno, je zapaziti da u svim tim trenucima svojega života nisam gubio vjeru u Boga. Štoviše, bio sam zbunjen pitanjima tko je on i što će biti sa mnom kada umrem. Znao sam da postoji nešto u meni što je vapilo za nečim vječnim, ali nisam to znao ispuniti, pa sam ispunjenje tražio u djevojkama, glazbi i pisanju depresivnih pjesama te na taj način tražio samoga sebe. Moj život brzo je ispunio blud, pornografija, alkohol, psovanje, arogancija, neposlušnost itd.
Jednoga dana u 4. razredu srednje škole otkrio sam da moj otac vara moju majku. To me snažno potreslo, a najgore je bilo što sam to saznao sam. Ubrzo sam rekao svim ukućanima, osim svojoj majci. Otac je obećao da će to riješi bez nekih posljedica. No nikada nije prestao i dalje varati moju majku. Zbog toga se u moj život uvukla gorčina i ljutnja – nisam mogao oprostiti ocu i djevojci s kojom je griješio. Još je veći problem bio taj što je ona bila od mene starija tek 7, 8 godina. Uza sve to, a i rastave mojih roditelja, ušao sam s ocem i u fizičke sukobe.
Nedugo nakon rastave otišao sam na Pravni fakultet u Osijek. Ondje sam nastavio sa svojim starim životom: piti, pušiti i živjeti u nemoralu, pa i konzumirati lake droge. Svirao sam na ulici i tako zarađivao za koncerte i druge događaje. Moj je život bio u velikom neredu – zamijenio sam dan za noć – sve bih radio samo da sebi udovoljim, ali nikako nisam mogao doći do pravoga zadovoljstva. Nešto mi je nedostajalo; to je bio Bog. Da se ispunim zadovoljstvom, pisao sam pjesme koje su izazivale duboke emocije kod ljudi, tako da bi plakali čitajući ih. Međutim, ja sam ipak ostao nezadovoljan. Na svemoguće načine pokušavao sam ispuniti prazninu svoje duše, ali nisam uspijevao.
Svirajući na ulici, jednoga dana sreo sam jednu prijateljicu koja me pozvala u neki šator sastanka pokraj Drave. Bilo mi je rečeno da je to nešto kršćanski. Iste večeri odbio sam otići onamo, ali zato sam otišao na rock-koncert. Sutradan opet sam je sreo i, umjesto da odem slušati o Bogu, ponovno sam otišao na rock-koncert. Nedugo nakon tih događanja, u lipnju 2010. godine, sreo sam tu prijateljicu u gradu i opet mi je pričala o nekakvoj kršćanskoj crkvi u kojoj se događaju velike stvari. Kad mi je to govorila, bio sam potpuno pijan, ali me ipak nešto privuklo i poticalo: ”IDI ONAMO!” Za nekoliko dana posjetio sam crkvu koja se zove Riječ života. U toj zajednici imao sam priliku već na samom početku čuti biblijsko učenje o spasenju i sudjelovati na sastanku za muškarce. Nisam imao pojma o čemu se radi, ali sam osjećao da je to u redu. U svemu tome htio sam sve što imaju i ti ljudi. Iste večeri na jednom druženju, pozvao sam Krista u svoj život. Ipak, ništa se nije posebno promijenilo.
Vratio sam se kući u Garešnicu i nastavio živjeti po starom. U rujnu sam ponovno došao u Osijek i odmah otišao na jedan sastanak mladih u tu crkvu. Na tom sastanku jedna mi je djevojka svjedočila što je sve Krist učinio u njezinu životu. Bilo je to ono što sam i sam htio: imati što oni imaju. A ono što su oni imali bio je Krist. Bio sam zadivljen i čudesnim govorenjem u jezicima te vjerovanjem da postoji nadnaravni Bog čudesa. Iste večeri vratio sam se u svoj stan, kleknuo i u očajnoj žudnji za boljim životom predao sam svoj život Kristu. Rekao sam mu: ”Isuse, dođi u moje srce i radi sa mnom što god želiš.” Nakon nekoliko trenutaka sila Duha Svetoga spustila se na mene tako da sam počeo moliti u drugim jezicima. Bio sam kršten Duhom Svetim. Otada više nisam slijep, moj se pogled na svijet promijenio, oprostio sam svima koji su me povrijedili, prestao sa svim porocima i nastojim živjeti čistim životom. Bog me oslobodio svih poroka, razvezao moja mucava usta da govore kako treba.
NOVI ŽIVOT S ISUSOM
Bio je to iskreni vapaj i čežnja za Bogom i njegovim prijateljstvom. Shvatio sam da jedino predanje živom Bogu može u meni donijeti radikalnu promjenu. Bog je u mojem životu sve. On me izveo na pravi put. I čak nakon tih trenutaka obraćenja, kad sam mislio da ću uspjeti dati prvu godinu na fakultetu, dogodilo mi se nešto vrlo neugodno: pao sam – nisam položio ispit koji mi je trebao omogućiti upis na drugu godinu studija. Vratio sam se u Garešnicu, očajan i razočaran. Ali onda se nešto dogodilo: otišao sam u pentekostnu zajednicu i ondje se upoznao s pastorom. Pitao me znam li išta svirati: rekao sam mu da sviram gitaru. Dopustio mi je da sviram na jednoj službi. Ubrzo mi je dao slobodu da sviram na svakoj službi. I onda mi je rekao da sam ja zapravo ostvarenje proročke riječi koju je pastor iz Belišća uputio crkvi dva tjedna prije nego što sam ja došao: ”Vi imate čovjeka za slavljenje, on je ovdje iz ovoga grada, ali još nije došao.” Bog me počeo uvoditi u slavljenje tako da sam počeo sve više shvaćati važnost te službe.
Glazba je važna u kršćanstvu, jer na taj način možemo privući Božju prisutnost koja liječi. U osobnom životu, slavljenjem razvijam intimni odnos s Bogom. Glazbom želim dotaknuti Božje srce i pokrenuti ga da on dotiče druga srca. Slavljenje je danas moćno sredstvo kojim se mogu mladi privući Bogu i približiti Isusu. Nitko mi ne može uzeti moje živo svjedočanstvo i iskustvo s njim. Ono mi je najjače oružje u pridobivanju novih duša. Trebamo pročistiti motive i željeti uvijek ono uzvišeno; ono na što nas je Isus pozvao: ”Idite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje svakom stvorenju …” (Mk 16, 15).
Volio bih da još mnogi mladi počnu istinski tražiti Boga, jer će im on dati puno više od onoga što očekuju ili čemu se nadaju.
Moja je molitva i želja da što više mladih krene putem kojim sam ja krenuo i da spoznaju ljepotu života i Božjega puta, ostave se grijeha i ispraznosti svijeta te vjerno slijede Isusa. Jer što koristi čovjeku da sav svijet stekne, a dušu svoju izgubi?
”Pjevat ću Jahvi koji mi učini dobro, pjevat ću imenu Jahve svevišnjeg!” (Ps 13, 6).
Evo jedne pjesme koju sam napisao:
“Čujte svi narodi
evo kralj kraljeva dolazi
dignite se svi narodi jer Gospodar gospodara dolazi
otvoreno je nebo jahač na bijelcu dolazi
jer njegovo ime je Vjerni i Istiniti
O narodi, Isus opet dolazi,
evo ga dolazi, riječ Božja zove se,
ogrtačem krvavim odjeven je,
na boku mu piše da on je kraljeva Kralj
Gospodar gospodara”