Prijedlog da se Doručak za žene održi u Koprivnici odmah je veselo prihvaćen te uz molitvu i zajedništvo ruku uz ruku, krenule su pripreme za susret. Razgovarali smo sa ljudima, dijelili pozivnice, ostavljali ih u sandučićima, uz malo pisamce koje je svako bilo osobno i s pažnjom napisano. Danas se rijetko pišu pisma na papiru, no uvjerena sam da je tako puno bolje …
U tom vremenu, koje je poput sijanja, veliku sam pomoć i ohrabrenje dobila od vjernih sestara. Doista, one su mi pružile veliku podršku, na čemu sam im od srca zahvalna.
Osim što sam znala gdje će se održati doručak, nikavog saznanja nisam imala o tome kako će to biti i tko će uistinu doći.
Kao i uvijek, Marija svojim vođenjem programa i Elizabeta predivnim pjesmama dale su jasan pečat ljubavi doručku. Njih dvije, očito, imaju poziv od Boga pomagati crkvi u ovakvom obliku rada. Upravo je to toga dana toliko došlo do izražaja …
Podijeljeno svjedočanstvo nam je bilo podsjetnik da Bog vidi onoga koji ga traži. Naime, čovjek koji je toga dana govorio o svom obraćenju u zatvoru, spomenuo je kako je zavapio Bogu dok je bio u samici: on mu je odgovorio izlićem Duha Svetoga prije nego mu je itko od ljudi posvjedočio. Meni je osobno bilo dirljivo to, da je on doveo sa sobom žene s kojima se sastaje na molitvi i čitanju Biblije: jedna od njih je bila djevojka s čijom smo obitelji bili u kontaktu prije više od pet godina i molili se kada su prolazili kroz teško razdoblje. Čudesno je kada čovjek posije i vidi kako netko drugi sada zalijeva i brine se. Naravno, videći jedna drugu bile smo iznenađene; obje smo se radosno zagrlile i zaplakale.
Glavni je govor imala liječnica Vlasta Grabar iz Slovenije. Počela je vrlo zanimljivo: s medicinskom definicijom zdravlja: ono je odsustvo bolesti, traume, deformacija i duševnih poremećaja, te stanje dobrog tjelesnog, psihičkog i društvenog blagostanja.
I tako je jedan dio svog izlaganja posvetila tjelesnom zdravlju, ali je tada, podsjetivši nas što zdravlje jest, prešla na duhovno zdravlje. Pa jasno! Da bi bio duhovno zdrav, treba ti Bog i tvoj odnos s njime; treba biti odnos Oca i sina (kćeri), jer je to zdravi odnos … Govornica je svoj govor okrunila pričom o izgubljenom sinu s porukom da ćemo duhovno zdravlje naći u našem povratku Ocu.
I još nešto vrlo važno: dok smo mi žene bile na doručku i mogle uživati u zajedništvu i poticajnim riječima, dvije posebne sestre došle su samo zato da bi mogle čuvati našu djecu. Karmen i Vesna iz Pušćina bile su u drugoj hotelskoj sali s trinaestero djece u rasponu od dvije do trinaest godina govoreći im o Bogu u pričama, pjesmama i igri. Hvala im.
A sada ono najposebnije: dok se održavao doručak u hotelu, istovremeno u pentekostnoj crkvi tri brata su se molili za obraćenje i probuđenje. Bog je i njih vrlo blagoslovio jer se Duh Sveti toga istoga dana kasnije izlio na jednoga od njih i bio je kršten u Duhu Svetom. Ta ista braća pripremila su nam ručak za sestre i gošće.

Dijana Colić