31/03/2014

Doručak za žene u Osijeku

Doručak za žene u Osijeku

U subotu 22. ožujka 2014. u Hotelu Osijek u prekrasnim dvoranama Hrast i Javor održan je susret pod nazivom „Doručak za žene“. Bilo je posebno i blagoslovljeno započeti to proljetno sunčano jutro sa 130 okupljenih žena na jednom mjestu. Razdragana lica zbog novog susreta, zbog novih izazova i zbog očekivanja što će Bog učiniti danas među nama.

Tema ovog doručka je bila, rekla bih, ne baš popularna, „Vrijeme čekanja“. Na ovu temu je govorila Fabiola Guttierez de Lustig iz Pule. U samom uvodu u temu svim sudionicima je bilo postavljeno pitanje: „Ima li ovdje itko od prisutnih tko voli čekati?“ Niti jedna ruka nije bila u zraku, osim onih dječjih koji pretpostavljam nisu ni shvatili bit ovog pitanja. Biblijski tekst koji je Fabiola čitala bio je iz poslanice Hebrejima 10:35-39 koji govori: „Prema tome, ne gubite svoga pouzdanja! Njemu pripada velika nagrada. Ustrajnost vam je zbilja potrebna da vršenjem volje Božje postignete obećanje, jer: „Još malo, vrlo malo, i doći će onaj koji ima doći; neće zakasniti. Moj će pravednik živjeti od vjere; ako li otpadne, duša moja neće nalaziti zadovoljstva u njemu.“ A mi ne pripadamo onima koji otpadaju, nego onima koji vjeruju da spase dušu.“

Vjerujem da zajedno možemo reći da čekanje nije uvijek lako. Želja za brzim ispunjenjem nekih stvari može donijeti nestrpljenje, frustraciju i razočaranje. Teško je vjerovati da Bog ima savršeno vrijeme za sve stvari u tvom životu. Ponekad brzo odgovara na molitve. U ostalim slučajevima, Bog čeka sve dok ne vidi da smo spremni mudro koristiti njegove darove. Zato je važno mudro koristiti vrijeme čekanja, jer ipak na kraju svega želimo reći ISPLATILO SE ČEKATI. Fabiola je na kraju svog izlaganja mogla svojim životnim iskustvom u odnosu s Bogom potvrditi sve ove riječi i ohrabriti sve prisutne da slijedimo primjer Isusa Krista, kako je ona naglasila, kao najveći primjer osobe koja je trebala čekati dolazak na Zemlju i ispunjenje plana spasenja za cijelo čovječanstvo.

I na samom kraju, mogu reći da nas je i ovog puta Bog iznenadio i podario nam još jedan poseban dan u našem životu i iskustvu s njim i jedni s drugima.

Debora Špoljar

Leave a Reply

Your email address will not be published.