Drage sestre i braćo!
Svjedoci smo strašnoj eskalaciji krvavog sukoba u Ukrajini. Takva vrsta agresije koja uključuje smrt, razaranje i patnju uvelike nas podsjeća na situaciju koju je naš narod prošao u nedavnoj povijesti.
Uz suosjećanje i želju za pomoći napaćenom narodu Ukrajine, javlja nam se i zabrinutost, tjeskoba i strah za budućnost.
Ovakva vrsta nepravde izaziva želju da se ispuni pravda i stane na kraj agresoru uz pomoć sile. Podsjetimo se na trenutak jednog nevjerojatnog čovjeka.
Janusz Korczak je bio liječnik i pedagog, pisao je knjige za djecu i borio se za njihova prava. Dana 5. kolovoza 1942. vojnici njemačkog SS-a su u rano jutro naredili pražnjenje židovskog doma za siročad u varšavskom getu, koje je vodio Janusz Korczak. On je svojih 200 štićenika izveo na kolodvor odakle su skupa s njim deportirani u logor smrti Treblinku. Poljsko-židovski liječnik je, istina, imao mogućnost da izbjegne smrt.
Ali on je odbio ponuđenu pomoć poznanika i prijatelja, jer nije htio djecu ostaviti same. Na kraju je vojnike SS-a sam uspio nagovoriti da ga puste da ide s djecom. Djeca su bila odjevena u najbolju odjeću i bila radosna jer su bila uvjerena da idu na selo, a na čelu kolone bio je dječak koji je svirao violinu.
Janusz Korczak umro je sa 200 djece u plinskoj komori, držali su ga za ruke do kraja. Cijeli život posvetio je djeci. Nije ih napustio ni kada su došli najteži trenuci. S njima je otišao u smrt, iako su ga nacisti neposredno prije ulaska u vagone prepoznali i ponudili mu poštedu pod uvjetom da napusti djecu, a on je to odbio. Ova herojska gesta imala je veliki utjecaj i na mnoge naciste.
Dvije tisuće godina prije toga sličnu situaciju vidjeli smo u Izraelu. Napaćeni izraelski narod bio je pritisnut i od okupatora i od svog tiranskog vladara. Žudjeli su za pravednim kraljem koji će ih izbaviti od tirana, povesti vojsku u oslobađajuću bitku, potjerati neprijatelja i slomiti lance ropstva i straha.
To se i dogodilo, ali ne na način koji su očekivali.
Gospodin Isus Krist otišao je na križ i umro osramoćen i gol. Nije uzeo oružje i poveo vojsku u konačnu pobjedu.
Ali, ono što je puno važnije, nije pobijedio neprijateljske vojnike, nego samu smrt!
Braćo i sestre,
naše oružje nije skovano ljudskom rukom, nego desnicom svemogućeg Boga! Naše suosjećanje, molitva, svaka vrsta ljudske humanitarne i financijske pomoći u službi našeg Kralja ima devastirajući efekt nad silama tame.
Naša je utjeha u tome da je naš Bog dobar, milostiv i silan. On može naše strahove, tjeskobe i srdžbu pretvoriti u mir, snagu i razboritost. U Njemu imamo sigurnost i počinak.
Ohrabrimo se stoga stihovima iz Psalma 46.:
Bog je naše sklonište i snaga,
uvijek je spreman pomoći u nevolji.
Zato se ne bojimo kad se trese zemlja
i temelji planina padaju u mora,
kada huče i pjene se morske vode,
a od njihovih udara njišu se gore.
Ima jedna rijeka s pritocima
što donosi radost gradu Božjem,
svetom prebivalištu Svevišnjeg.
Bog je usred grada pa grad neće pasti;
dok zora sviće, Bog će mu pomoći.
Narodi se bune, komešaju se kraljevstva.
Kad on podigne glas, rastopi se zemlja.
S nama je BOG koji nad svim vlada,
Jakovljev Bog naša je tvrđava.
Dođite i BOŽJA djela gledajte,
na zemlji je učinio strahote.
Do krajeva zemlje on prekida ratove,
lukove lomi, koplja siječe, štitove spaljuje.
»Prestanite i znajte da sam ja Bog.
Vladam među narodima,
vladam nad zemljom.«
S nama je BOG koji nad svim vlada,
Jakovljev Bog naša je tvrđava.
U toj snazi i miru koji primamo, uzdajmo se u Boga, Njegova silna djela i obećanja, a to što smo primili besplatno dajmo onima koji su u najvećoj potrebi!
Stavimo se u službu molitve i davanja braći, sestrama i svim pogođenim ljudima Ukrajine.
U svima nama stoji potencijal i svjedočanstvo Janusza Korczaka…
Ukoliko želite i možete pomoći žrtvama rusko-ukrajinskog sukoba, molimo da se obratite na:
Siniša Ljubomiroski
e-mail: sinisekc@gmail.com
mob: 095 3989 166
U Zagrebu, 07. ožujka, 2022.,
Dean Tomić
Tajnik EPC u RH