«U ljubavi nema straha; naprotiv, savršena ljubav isključuje strah…» 1. Ivanova 4:18
Dana 18. svibnja u prostoru Pastoralnog centra u Vinkovcima, u organizaciji Crkve Božje u RH i suradnji s Evanđeoskom pentekostnom crkvom Radosne vijesti iz Osijeka, održana je već tradicionalna sestrinska konferencija međunarodnog i ekumenskog karaktera.
Glavna tema ovogodišnje konferencije bila je „Kako pobijediti strah?“
Ove godine sestre u Kristu (i poneki brat) odazvale su se u velikom broju. Preko dvije stotine srca udružilo se u zajedničkoj molitvi i učinilo ovaj susret veličanstvenim. Sestre su pristigle iz Osijeka, Beograda, Našica, Orahovice, Sremske Mitrovice, Darde, Vrdnika, Antina, Tordinaca, Vukovara…
Već pri samom dolasku tražili su se oni koji se dugo nisu vidjeli, sestre su dijelile zagrljaje, pozdrave, poljupce… Radost na licima sestara odavala je jasnu poruku – ljubav jednih prema drugima i ljubav prema Kristu. Ljubav je ispunila dom Božji.
Činilo se da je sam čin dolaska bio odgovor na postavljeno pitanje i temu ove konferencije: «Kako pobijediti strah?» Ljubavlju, jer u ljubavi nema straha…
Kako na ovo, u suštini vrlo kompleksno pitanje u ljudskom životu, ne bi odgovorili samo ovako kratko i površno pobrinuli su se govornici brat Miroslav Radovanović i sestra Snežana Anđelić. Svojim nadahnutim govorom oboje su, svatko sa svog gledišta razložili ovo pitanje, nagnali nas na promišljanje i dotaknuli naša srca. Kako za nas kršćane sve počinje i završava u Isusu Kristu, Gospodinu Bogu našemu i Njegovoj ljubavi tako su se i Snežana i Miroslav iako iz različitih perspektiva našli u istom odgovoru – Božjoj ljubavi.
Netko je napomenuo kako je brat Miroslav Radovanović po prvi puta muški govornik na sestrinskoj konferenciji, no istina je da je na svakom sestrinskom sastanku, konferenciji, seminaru… oduvijek i zauvijek u zajedništvu s nama naš Prvi muški govornik – onaj koji govori direktno našim srcima – naš Isus Krist!
Da bi ostvarili ovo zajedništvo sestara u Kristu, pobrinule su se svojim organizacijskim sposobnostima i nesebičnim trudom i radom prvenstveno sestre Magdalena Kaposta i Marija Koprivnjak. Svojim vrijednim rukama i mnoge druge sestre dale su svoj doprinos. Svim onim naoko malim sitnicama i detaljima doprinijele su da i sa ovog susreta odemo radosni, blagoslovljeni i puna srca. Jer kako je drugačije i moguće kad se nađeš okružen ljubavlju tolikih sestara?
Stoga, do idućeg susreta drage sestre u Kristu, budite kako nam Gospodin nalaže odani jedni drugima u bratskoj ljubavi (Rimljanima 12:9,10), jer uz Božju pomoć, vjerno srce i pomoć sestre spremne pružiti ruku ohrabrenja, nema straha kojeg ne možemo prevladati.
Maja Pavlović
