Na poziv osječkih vjernica Evanđeoske pentekostne crkve “Radosna vijest”, dvjestotinjak žena iz Hrvatske i susjednih zemalja iz svih kršćanskih crkvi odazvalo se na tradicionalni godišnji nacionalni susret žena. Susret je održan 14. svibnja, pod geslom “Borba mog života”, u donjogradskoj Evanđeoskoj pentekostnoj crkvi “Radosna vijest”.

Susret je, povezivanjem borbi o kojima se govori u Bibliji sa svakodnevnim životom, započela Melita Vidović, koja je rođena u Čepinu, studentica je Evanđeoskog teološkog fakulteta Osijek i teologinja iz Beograda. Posebno je naglasila kako cijeli život predstavlja borbu, čime se potvrđuje da zemlja nije nebo, dodajući kako ne treba od sebe uvijek očekivati razumijevanje Božje volje.

O pronalaženju životnog puta govorile su Ksenija Magda i Ana Slišković, dok su Snežana Anđelić i Tamara Milić govorile o odnosu psihičkih kriza i Boga. Na molitvu u osobnom životu osvrnule su se Vesna Ivičić i Marija Koprivnjak, dok su za temu “Trpljenja mnoga…ali…” bile zadužene Magdalena Kaposta i Danijela Špirić. “Krist nije zastario, snaga Evanđelja nije predmet prošlosti. Krist je svakome čovjeku osnova za sadašnji život i za budućnost”, zaključila je Jasna Ravlić, pripadnica Evanđeoske pentekostne crkve iz Osijeka i članica organizacijskog tima susreta, istaknuto je, između ostalog, u listu Glas Slavonije.

Neke od reakcija žena:

Velika mi je radost bila biti dio ovog susreta. U mome okružju, svi su blagoslovljeni, osvježeni i  ispunjeni. Tema “Borba mog života” je bila pun pogodak jer to su okolnosti i vremena u kojima živimo. Svatko individualno prolazi kroz borbu svog života. Ovo je tema o kojoj se ne priča puno. A glazbeni sastav Roma iz Leskovca je stvorio atmosferu “spuštenog neba na ovu ispaćenu zemlju koja uzdiše za dolaskom svoga Stvoritelja”. Koliko više bismo ga i mi trebali slaviti. Još jednom hvala za dobrodošlicu od Protestantske reformirane kršćanske crkve. Žene su oduševljene. Božji blagoslov!

Tamara Milić

Snežana Anđelić na radionici Psihičke krize i Bog naglasila je da je čovjek, ne samo duhovno i tjelesno biće, već i duševno. Stoga ne trebamo negirati duševne odnosno psihičke krize. Što više, upadnemo li u  njih, prvo što trebamo učiniti je da si ih priznamo. Svako potiskivanje ili negiranje stvara još veće probleme. Drugo, u psihičkim krizama trebamo koračati kroz njih, jer samo na taj način možemo iz njih izići kao pobjednici. Dakako, potražiti stručnu pomoć nije sramota već razborita odluka. Čovjek kojemu je potrebna operacija, sigurno će izabrati najboljeg kirurga da bi ga operirao: bilo bi smiješno kada bi otišao k mesaru i od njega zaiskao stručnu pomoć. Ono što vjernike čini posebnima u krizama, pa tako i u onim psihičkim jeste činjenica da je Isus s nama i u tim trenucima. Prolazak kroz psihičku traumu čovjeka može izgraditi tako da iz nje izađe još bolji čovjek.

Blaženka Ivan

NIJE PATNJA ONO ŠTO PROSLAVLJA BOGA NEGO POBOŽAN STAV U PATNJI.