Koja je razlika biti teologom na ovim našim prostorima i u SAD-u?
Biti teologom na hrvatskom jezičnom području je odmah veliko ograničenje jer sve što napišete može čitati vrlo mali broj ljudi. Osim toga, svako govorno područje ima svoj krug kojemu piše i određena pitanja kojima se bavi, i pisati na jednom govornom području za drugo govorno područje je vrlo teško. No uvidio sam da je to što sam odrastao u Hrvatskoj i Srbiji, obrazovao se u Njemačkoj, bila prednost u mom radu u SAD-u. Mogao sam funkcionirati ne samo kao američki teolog nego sam donosio nešto i iz tog transkulturalnog kuta, što je bilo svježe, drukčije. S tim se poklopilo sto sam odrastao na margini – kao Hrvat u Srbiji, te kao pripadnik manjinske vjerske zajednice, i to još u komunističkom režimu; uvijek sam promišljao i živio svoju vjeru iz margine. Ukoliko to čovjek prihvati i zna pozitivno iskoristiti, to daje njegovoj misli jednu svježinu i kreativnost.
Status teologije i vjere u javnosti danas je u krizi. Kao da je teolog i vjernik izgubio svoj kritički, proročki glas koji mora imati.
To je slučaj možda u većoj mjeri u Americi nego ovdje. Sa sekularizacijom, ali ne u smislu smanjenja broja vjernika koji idu na bogosluženja, nego u smislu odsustva religijski obojenog diskursa u javnom životu ili odsustva opće religijske pismenosti, kršćanski simboli nemaju više takvu javnu snagu kakvu su nekoć imali. Javna teologija je s jedne strane živjela iz toga što su crkvene zajednice bile jake a s druge strane kulturno okrilje je isto tako bilo je prožeto kršćanskim simbolima. Sa sve većom sekularizacijom javnosti smanjuje se mogućnost da teolozi budu javni mislioci i mislim da će teologija postati značajna jedino ako si za bazu uzima vjerske zajednice…
Je li iz tih predavanja o globalizaciji došlo do Vaših zanimanja za islam budući da će Vam uskoro biti objavljena knjiga ”Alah – kršćanski odgovor”. U njoj pišete da su kršćanski i islamski Bog jedan. Na osnovu čega ste to zaključili?
Moje zanimanje za islam se rodilo u susretu s jednim od najznačajnijih američkih rimokatoličkih teologa prošloga stoljeća, Davidom Tracyjem… Što se tiče naravi Boga u kršćanstvu i islamu… Kršćani i muslimani vjeruju u jednoga Boga, vjeruju da je taj Bog različit od svijeta i da je on stvorio svijet. Ako se prihvate ta tri vjerovanja, koja su uvriježena u Bibliji i Kuranu, onda se mora reći da muslimani i kršćani vjeruju u istoga Boga; drugoga Boga naprosto nema. Drugo je pitanje u kojoj mjeri se radi o istom karakteru Boga, i moj je odgovor na to da Božji karakter nije isti nego sličan, ili dovoljno sličan. Ne radi se o istom karakteru jer, za kršćane, Bog je Trojedini, a za muslimane to nije. Također, Božja ljubav, mada prisutna u islamu, nije na isti način i u istoj mjeri prisutna kao u kršćanstvu: kršćani tvrde da Bog jeste ljubav; to muslimani nikada ne kažu. Dakle, postoje značajne razlike…
03. travnja 2011. razgovarao: Zoran Grozdanov
Cjeloviti razgovor možete pročitati na:
http://www.kriz-zivota.com/interview/6284/miroslav_volf_teologija_treba_biti_kritika/
Za EPC RH pripremio Robert Bogešić