Subota, rano buđenje, ranije nego neku drugu običnu subotu. Danas je specijalna subota, spremam se na “doručak sa ženama”.

Baš se radujem, to će mi biti prvi u Hrvatskoj. Upoznat ću žene iz drugih zajednica, neke druge moćne “žene, majke, kraljice”. Biti ćemo sve na jednom mjestu, s jednim ciljem: da se odmorimo, počastimo, čujemo nešto zanimljivo i poučno. Kroz međusobno ohrabrenje lakše stupamo u nove pobjede i borbe koje nas kroz svakodnevnicu potiču da budemo jače, bolje i strpljivije, da nismo “grad bez zidina”.

Za mene je ovaj doručak za žene bio poput pomicanja nekog nevidljivog zida, limita.

Moja četverogodišnja kći i ja stigle smo ranije. Na vratima su nas dočekala radosna lica domaćica koje su nas uputile prema sali i prostoru za djecu. Sala se tek punila, uspjela sam je vidjeti u punom sjaju. Kraj svakog tanjura čekali su nas kolačići u obliku srca i crvenom mašnom omotani kalendari.

Uz ženski zbor “Došen” podigla se atmosfera u prostoriji pripremajući teren za sestru Jenet Tuškan. Svojom  dirljivom životnom pričom o hodu s Gospodinom i ohrabrujuće stihove iz Biblije sve je dotakla do suza. Opisala je dio svoje vizije koja se na čudesan način ostvarila kada nije znala kako do tog ostvarenja doći. Danas “Kaana”, second hand shop, postoji i djeluje kao i u viziji. To me je ohrabrilo da vjerujem i ustrajem na ostvarenju vizije koju sam i sama primila od Gospodina. Uvidjela sam koliko je važno da te Gospodin Isus na tom putu spoji s ljudima s istom vizijom kako bi Njegovo djelo išlo naprijed.

Slijedilo je predavanje Petre Malović na temu “Emocionalne inteligencije”. Predavanje je bilo  slikovito i duhovito, a govorilo nam je o važnosti identificiranja i razumijevanja vlastitih osjećaja, misli i stavova. O važnosti upravljanja svojim emocijama tako da one pomažu umjesto da odmažu u ostvarivanju postavljenih ciljeva i vrijednosti.

Svaki čovjek koji želi pomicati svoje limite a ne biti “grad bez zidina” treba raditi na različitim područjima svog života. Ovakva predavanja i literatura mogu biti od velike pomoći. Smatram da je ovaj “Doručak za žene” bio svojevrsni alat na mom putu do izvrsnosti.

Citatom gđe. Petre Malović završila bi svoj osvrt na taj posebni događaj: ” Život nije čekati da oluja prestane, već plesati na kiši (oluji).”

Meni je bilo lijepo, nadam se i vama dok ste ovo čitali. Voljela bih da ove riječi budu poticaj da nam se sljedeći put pridružite.

Čekamo vas!

Kala Kralj