Jednom prilikom, jedan čovjek je rekao: “Nije teško nahraniti ljude koji su gladni.” I ove subote nije bilo teško nahraniti i napojiti, uglavnom žene, jer su mnoge došle gladne i žedne Boga i Božje Riječi. Zahvalni smo Bogu što ovo nije bila još jedna konferencija u nizu, nego mjesto gdje je Bog pohodio svoj narod, jer još i pri kraju ovog tjedna širi se miris dobrog zajedništva i ohrabrenja. Sve je počelo slavljenjem, a imali smo privilegiju da nas vode braća iz Leskovca iz Romske zajednice. Bog, kako je obećao, prebivao je u slavljenju svoga naroda i posebno uz onaj poklik: “Šta bih bez tebe Gospode ja…” Vjerujem, da su mnoge od nas bile svjesne da nam je susret s Njim promijenio život i pravac našeg kretanja te da smo zahvalne što je tako u našim životima. Nakon slavljenja i molitve s nama je Riječ i svjedočanstvo podijelila Aseneta Čvorović.
Dok sam je slušala kako govori o opraštanju i Božjem čudu u njezinom životu, razmišljala sam kako to izgleda tako jednostavno i tako lako, ali vjerujem da samo Bog zna kroz što je sve trebalo proći i koliko suza je proliveno u tajnoj klijeti da bi zadobila pobjedu u njezinom svakodnevnom životu. Zahvalna sam Bogu što ta hrabra žena ima osmijeh na licu i radost u svom srcu te nadu za budućnost, kao živi svjedok istinite Božje Riječi.
Nakon prvog dijela uslijedio je bogati ručak za koji su se dobro oznojili pastor Zoran Hochbaum i brat Zlatko Čelik iz Vinkovaca, ali svi smo mi uživali u obilju hrane i finim slasticama dok su mnoge žene bile u molitvi za molitvom i ohrabrenjem.
U jednoj prostoriji su žene dijelile svoje srce sa sestrama očekujući blagoslov u svojim tjeskobama i borbama.Uvijek je teže slušati i nastaviti s programom nakon dobrog ručka, ali uz vodstvo Elizabete Koprivnjak nastavile smo i dalje slaviti Boga i tražiti Njegov blagoslov i pomazanje. Kratku poruku iz Božje Riječi dijelila sam iz 1. Petrove poslanice 4: 7-11 i poticala sestre na uredno vladanje pred Kristov dolazak, uz naglasak da sve što radimo, sve što jesmo i sve što imamo je od našeg Gospodina, za Njega, Njegovu slavu, a našu međusobnu izgradnju i oblikovanje. Uslijedio je bogat program s pjesmama, recitacijom, svjedočanstvima uz doprinos naših gostiju iz Mađarske i Srbije. Kada je trebalo sve zaključiti i završiti, vidjela sam tužna lica sestara koje su uživale u blagoslovima toga dana i bilo je teško rastati se nakon svega i vratiti se svojim domovima i svakodnevici. Rastale smo se u nadi za novim susretom i novim prilikama te željom da se u međuvremenu ohrabrimo i pomažemo u molitvama.
Svjedočanstvo Arsenete Čvorović imati ćete priliku u cijelosti uskoro pročitati na našoj web stranici.
Debora Špoljar