Petak, 1.3.2013.
PRVA VEČER RADOSNE VIJESTI: BOG NAM OPRAŠTA SVE GRIJEHE
Ponovljeni zakon 4:6-9

Bog želi da ne zaboravimo što je on učinio za nas, nego da se sjećamo i govorimo drugima o tome. Naš nas Bog uvijek čuje i on je s nama. Sve se mijenja, ali Bog uvijek ostaje isti. On još uvijek gleda na svoj narod. Boga ne možemo vidjeti, ali ga možemo otkriti. Svjetlo je nevidljivo i Boga ne možemo vidjeti i život bez njega je život u tami, ali kad nam on reflektira svoju svjetlost, živimo u svjetlosti. Bog reflektira svoje djelovanje u našim srcima. Sve što vidimo je refleksija Božje ljubavi.

Psalam 103:1-5 govori da nam on otpušta sve grijehe i zaboravlja ih.

Subota, 2.3.2013.
JUTARNJE PREDAVANJE ZA PASTORE I SURADNIKE
Izaija 49:4

Prorok Izaija gleda unazad i čini mu se kako je sve što je radio bilo uzalud. Teško je služiti Bogu i istovremeno se nastojati svidjeti ljudima. Bog, naime, misli drugačije nego ljudi. No, ovaj redak je ujedno i proroštvo za nekoga tko će kasnije živjeti i tko će iste ove riječi izgovoriti. To je proroštvo za Isusa Krista. U Mateju 23:24, stojeći na Maslinskoj gori, Isus se požalio na mali plod svoga rada. Isus je radio s licemjerima, carinicima, grešnicima. I mi trebamo ići  takvim ljudima i donositi im Evanđelje. Ne trebamo se bojati odbijanja. Služba pastora je da opreme vjernike da služe Isusu i da idu kod ljudi i vrše Očevu volju. Crkva će na taj način rasti. Onaj tko želi živjeti kao Isus, taj mora biti spreman podnositi bol. Iako smo ljubazni prema ljudima, često ćemo doživjeti da se oni oglušuju na naše riječi. Ali ne smijemo odustati! Neka nam bude čast sudjelovati u Isusovim patnjama! Bog nas ohrabruje:

TVOJU SRAMOTU ĆU OKRENUTI U SLAVU!

U I. Kraljevima 19:4 Ilija moli Boga da mu uzme život jer više nije mogao izdržati. Onaj tko gori za Boga doživjet će čuda i blagoslove, ali i teškoće. Imat će još više problema. Drugi primjer je Johanes Kalvin koji se zauzeo za Evanđelje. Doživio je sramotu i umro ne vidjevši plod svojega rada. Treći je primjer David Livingstone. Bio je misionar u Africi i umro s riječima: „ Moj rad nije donio nikakva ploda, bio je uzaludan.“ Ali, pplodove rada vidjeli su drugi, rad i trud nisu bili uzaludni. Postoji još ovakvih i sličnih primjera. U Ivanu 1:11 stoji da je Isus došao k svojima, a njegovi ga nisu primili. TVOJU SRAMOTU ĆU OKRENUTI U SLAVU!

Dati svoj život za svijet znači truditi se pridobiti ljude za Krista! U Hebrejima 4:15 vidimo da je Isus iskusio sve kroz što mi moramo proći i da on suosjeća s nama. U Psalmu 73:2 imamo obećanje da, iako je nama teško nositi se s ovim životom i često smo obeshrabreni, Bog je uz nas! Svaki trud u Gospodinu ima svoju nagradu. Sjeme mora umrijeti da bi plod mogao narasti.

Subota, 2.3.2013.
DRUGA VEČER RADOSNE VIJESTI: BOG ISCJELJUJE SVE NAŠE BOLESTI
Psalam 103

Ako se sjećamo nečega dobroga iz svoga života, to nas može ohrabriti za nastavak životne borbe. David je to iskusio: kralju Šaulu je naveo da je uz Božju pomoć porazio lava i medvjeda. David se prisjetio Božje pomoći u svom životu i to ga je ohrabrilo. U Novom zavjetu nema ratova kakvi su bili u povijesti, ali ima duhovne borbe s kojom se i mi danas suočavamo. Trebamo imati pouzdanja u Boga. Vjerovati da će nam on pomoći. Ne samo da Bog oprašta naše grijehe, nego on iscjeljuje sve naše bolesti. U Psalmu 106. vidimo da, ako zaboravimo Božja djela u svome životu, postajemo slabići. Ne trebamo zaboraviti ni što se dogodilo našim precima i kako su doživjeli Boga jer se blagoslov predaka nastavlja na nama. Isus nikada nije tražio bolesne. On je iscijelio one koji su to željeli i molili ga za to. To vidimo već kod Elizeja i Naamana u Starom zavjetu. Također, i na mnogim primjerima u Novom zavjetu. Bog koji je pomagao u Starom zavjetu i Isus koji je iscjeljivao u  Novom zavjetu, ostao je isti Bog! Ponekad je Božji odgovor ‘ČEKAJ!’, jer nas želi nečemu naučiti, ali On je vjeran i očitovat će svoju moć na nama.

Nedjelja, 3.3.2013.
TREĆA VEČER RADOSNE VIJESTI: IZGUBITI I NAĆI
Luka 19:10

Biblija je Kompleksna knjiga. Pisana je kroz 1000 godina. Autori su joj bili nomadi, ribari, liječnici, teolozi  . . . Nisu se poznavali međusobno, ali su svi imali istu poruku. Biblija daje odgovor na mnoga životna pitanja. U Luki 15 vidimo priču o izgubljenoj ovci, izgubljenom novčiću i izgubljenom sinu. U posljednjoj priči Isus govori o ocu koji je imao dva sina. Ovom pričom Isus oslikava Božju očinsku ljubav. Bog nas čeka svaki dan, kao što je i otac u priči čekao sina, no on nije pošao tražiti sina – jer mu je ostavio izbor. Baš kao i Bog. Ako mi odlučimo otići, Bog će nas pustiti, ali će nas uvijek u nadi iščekivati. On čeka – to je ČEKAJUĆE TRAŽENJE.

Ova nam priča također govori da se Bog ne stidi naših pogrješaka. Kakav god grijeh učinili, ne trebamo ga smatrati preprekom da dođemo Bogu. Bog prihvaća čovjeka neovisno o tome što je učinio. Otac ga je zagrlio i poveo kući. Slugama je naredio da zakolju tele, operu sina, obuku ga u nove haljine, stave mu prsten na ruku (što je značilo da je ponovno postao sin, nasljednik). Otac je organizirao svečanost. Bog voli organizirati svečanosti za nas. Isus je došao da traži i nađe što je izgubljeno.