Drage sestre i braćo,
Bliži nam se još jedan Božić. Ove godine, hvala Bogu, manje obilježen karantenama, izolacijama, respiratorima i sličnim pojmovima koje nas kušaju na tjeskobu i stres, a možda i podsjećaju na osobne gubitke.
Poznata kršćanska spisateljica, Marjorie Holmes, rekla je sljedeće: “Na Božić svi putevi vode kući.”
Pojam kuće ili doma izaziva različite osjećaje. Nekome atmosferu toplog obiteljskog doma, nekome čežnju za domom koji nam je pripremio naš nebeski Otac. Nekome, pak, bol u grudima zbog sjećanja na mjesto koje mu nedostaje tamo negdje u tuđini, a nekome radost pri pomisli na pripadnost zajednici poznatih lica koja radosno slave Gospodina.
Nekome, nažalost, i bolno podsjećanje na nedostatak toplog doma razrušenog u vihoru rata ili gubitak bliskih ljudi.
Zato ovoga Božića budimo zahvalni Gospodinu za svakovrsnu toplinu doma koju nam je Njegova providnost donijela, ali i sjetimo se molitvom (i djelima) onih kojima Božić izaziva tugu zbog teških zivotnih okolnosti.
Najbolji primjer nam je dao Isus Krist, objavivši nam svrhu svog rođenja:
„Iako je bio Bog, nije zahtijevao svoje pravo da bude Bogom, nego je odložio svoju moćnu snagu i slavu te, uzevši na sebe lik sluge, postao ljudskim bićem. I kao ljudsko biće ponizio je samoga sebe, poslušan do smrti, i to do smrti na križu. Zato ga je Bog uzdignuo iznad svega i darovao mu ime uzvišenije od svakoga drugog imena, da pred Isusovim imenom prignu koljena sva bića na nebu, na zemlji i pod zemljom i da svaki jezik prizna: “Isus Krist je Gospodin” na slavu Boga Oca.“
(Filipljanima 2:6-11)
Sretan i blagoslovljen Božić!
U ime prezbiterija EPC RH,
Dean Tomić
Tajnik