Kakva nam teologija treba?
Teologija križa i teologija blagostanja: isključenje ili zagrljaj?
U organizaciji EPC RH i Biblijskog instituta 31. ožujka u prostorijama Biblijskog instituta u Gajevoj 9 održan je drugi okrugli stol “Kome treba teologija?”. Ovaj puta tema je bila “Kakva nam teologija treba? Teologija križa i teologija blagostanja: isključenje ili zagrljaj.” Uvodničari su bili Danijel Berković, Ervin Budiselić, Giorgo Grlj, Goran Punda i Krešimir Šimić, a moderator Vedran Đulabić. Prvo izlaganje održao je Krešimir Šimić, koji je općenito objasnio razloge pojave teodicejske problematike (pitanje o Bogu i patnji), njezin povijesni razvoj i, konačno, odgovor na teodicejsku problematiku dvojice kanoniziranih književnika 20. stoljeća: F. M. Dostojevskog i A. Camusa. Prvi predlaže “aktivnu ljubav”, drugi “djelotvorni fatalizam”. Zatim je drugo izlaganje održao Danijel Berković.
On je istaknuo da je u evanđeoskim krugovima zanemarena teologija patnje te je egzegezom nekoliko novozavjetnih tekstova ukazao da je upravo križ srž evanđeoske poruke. Na to se izlaganje – i kronološki i smisaono, oslanjajući se na niz svetopisamskih citata – nadovezao Ervin Budiselić. Pastor Giorgo Grlj, se također osvrnuo na nekoliko tekstova Pavla apostola, te dodatno ukazao na složenost pitanja patnje i blagostanja. Konačno, pastor EPC Jelenovac Goran Punda iznio je mišljenje o važnosti vjere u iscjeljenje i druge oblike blagostanja, o nužnosti kristocentričnosti teološkog promišljanja i križu ne samo kao izrazu (paradigmi) patnje nego i ljubavi. Nakon uvodničarskih izlaganja uslijedili su brojni komentari i pitanja, koji su samo potvrdili složenost teme, ali i životnih situacija. Ovaj vrlo zanimljiv Okrugli stol i diskusija koja se razvila nakon uvodnih izlaganja, ako nije nužno ponudio sasvim nedvojbene odgovore na problem patnje i pitanje blagostanja kršćana, tada je ukazao na nekoliko izuzetno važnih stvari: prvo, potrebu za jasnijom artikulacijom problema, drugo, potrebu za teološkim promišljanjem, i, treće, potrebu za zajedničkim promišljanjem vlastite vjere. Da je naznačeno uistinu važan segment duhovnog života, pokazala je dobra posjećenost okruglog stola i dinamična diskusija. S nestrpljenjem očekujemo slijedeći susret u ovom nizu.
Na kraju, ali ne nevažno – treba istaknuti da je za ideju organiziranja okruglih stolova i njezino ostvarivanje zaslužan ponajprije Danijel Berković.
Dr. sc. Krešimir Šimić
