Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak. 2 Kor 12:9,10
Razlog nedostatka Božje sile u našim životima ja taj što nismo dovoljno slabi.
Kristova se sila savršeno očituje kroz slabost Njegovog sluge (2Kor 12:9).
Tajna našeg pobjedonosnog života ne leži u tome da nas Krist osnažuje, već On osobno postaje snaga u našoj slabosti.
Problem je taj što ne želimo biti slabi, već jaki, sposobni, priznati i uspješni. Biti slab, u ovom kontekstu, znači odustati od tjelesnog načina iznalaženja rješenja za bilo kakvu potrebu, problem ili zadaću. Znači odustati i stalno odustajati od prirodne čežnje za vlašću i važnosti na zemlji. Čim se nađemo u stvarnoj ili iluzornoj ugroženosti, prirodno nam je pokretati se snagom svoga razuma, volje i tjelesne snage kako bi pobjegli od patnje. Zemaljski čovjek vrednuje svoj život po sposobnosti izbjegavanja i ublažavanja patnji ovoga života. U stvari, cijeli mu se život vrti oko toga. Što je čovjek bolji u ovoj “vještini” priznatiji je među zemljanima, i njegov se ego omotava u sve deblji loj oholosti. O, koliko Božje djece nesvjesno živi po ovom tamnom načelu.