U svojoj priči o bogatašu, koji je nagomilao bogatstvo, Isus stavlja naglasak na bogataševu dušu (Lk 12:16-21). Bogataš je poručio svojoj duši da, nakon prekomjernog gomilanja materijalnog bogatstva, može počivati, a to isto večer Bog mu je tražio dušu. Naša je ljudska duša odraz naše kvalitete kao bića. Ona nas čini posebnima, odražava naš karakter i utječe na naš odnos s Bogom, sa samima sobom i sa bližnjima. Duh je bit čovjeka i čini ga vječnim bićem, ali duša daje čovjeku posebnost. Zato što je Adam primarno duh, njegova je duša – živa duša, odnosno ne može biti izbrisana iz postojanja. Duša osposobljava čovjeka da poprima, u ograničenoj formi, odlike koje karakteriziraju samog Boga, i to:
– Volja – čovjek se dušom dragovoljno odlučuje što će učiniti.
– Intelekt – ima razbor, sposobnost razumskog zaključivanja.
– Osjećaji – ima blagoslov osjećajnog proživljavanja i izražavanja osobnih i zajedničkih doživljaja.
Duša je poput projektora koji reflektira samu nutrinu ljudskog bića. Čovjekov se duh okrenuo od Boga kao izvora života, stoga je čovjekova duša postala izgubljena u potrazi za izražavanjem života. Okrenula se sistemu palog svijeta i postala svjetovna. Duša je jedan od najvećih darova koje je Bog dao čovjeku. Evo nekih Isusovih riječi o ljudskoj duši: