Propovijedi
Ne zaboravi dobročinstva Njegova (Ana Mršić Retkovac)
Pitam se kako to da je David osim što je bio pjesnička duša mogao napisati takve pjesme, odnosno molitve koje sadrže mnogo slika i usporedbe iz prirode koja nas okružuj. Poput, kao košuta što za vodom žudi, žudim za tobom ja i tako dalje. Jedan od razloga je taj što je dosta boravio u prirodi i divljini. Neznam da li ste se probali dići rano u jutro oko 5 ili 6 h, posebno kada nije zima ili kasno u noć kada nikoga nema i otići u prirodu. Koje su prve riječi koje vam dođu iz srca? Ako to niste probali svakako preporučujem. Znala sam se dosta rano dizati i ići moliti u prirodu ili ako sam na moru, na plažu. Prvo što me je obuzelo je ta predivna tišina i ljepota i sve što mi je izlazilo iz srca je: Bože kako si velik! Kako si svet! Kolika je tvoj ljubav! Kada usmjerim svoj pogled prema planinama, nebu, brdima, moru ono što vidim su ne samo planine i brda nego veličinu Božje ljubavi. I srce ne može prestati zahvaljivati, Bože kako si predivan!
Vidite ako smo stalno zatvoreni u naša „četiri zida“ ili samo idemo sa jedne kave na drugu, ili smo stalno u žurbi, MI NE STIGNEMO stati i smiriti se pred Bogom, a kamoli početi dan sa zahvaljivanjem , Bože blagoslivljam te! Lako zaboravljamo na ljepotu oko nas i Božju dobrotu i ljubav prema nama. A ta zaboravnost guši našu zahvalnost, jer zahvalna osoba sama sebe podsjeća na Božja dobročinstva i tada uvijek ostaje pozitivna. Ne boji se unatoč okolnostima. Zahvalnost jača i podiže našu vjeru te otklanja od nas sumnje i brigu ( zabrinutost).