Najave

Duhovna misao

Ako tražimo prilike u kojima ćemo moći nastojati promicati dobro, sigurno ćemo ih naći, a to će nam pomoći da ne budemo lijeni, besplodni.

Proroštvo za posljednje dane

Proroštvo izrečeno od bake koja je imala 90 godina, stare kršćanke iz Norveške 1968. godine.

Živjela je još 8 godina poslije tog proroštva, a njeno proroštvo je uokvireno i danas visi na zidu, u uredu starješinstva njezine crkve.

"Vidjela sam vrijeme prije Isusovog povratka i prije nego izbije treći svjetski rat. Događaje sam vidjela svojim fizičkim očima. Vidjela sam Europu, jednu zemlju za drugom, uključujući Skandinavske zemlje i Norvešku.

Gledala sam neke scene prije dolaska velike katastrove, katastrofe kakvo svijet nikada ranije nije vodio. Toj nevolji prethodila su četiri vala...

 

 

Svetost čudo nad čudima (Oliver Buljat)

Danas ću govoriti o najvećem čudu kojeg se može vidjeti na zemlji. To je čudo koje Bog ne može izvesti bez suradnje sa čovjekom, a kada nađe osobu koja želi izvoditi to čudo sve što ima Bog će uložiti u nju ili njega.  

Čudo je to od kojeg se trese čitav mračni svijet. Đavo, pali anđeli i demoni strepe nad tim čudom. Oni znaju da će se to čudo jednoga dana dogoditi u svojoj punini i kukaju nad svojom sudbinom. Mnoga čuda su im podnošljiva i prihvatljiva, pa ih i sami ponekada čine.

Čuda poput iscjeljenja tijela, izlaska zlog duha iz čovjeka, igranje sa prirodnim silama, proricanje sudbine, dizanje mrtvih su čuda koja ponekad izvodi Bog, ali ponekad i đavo sa svojim slugama. Međutim, čudo koje oni niti mogu, niti žele izvesti je nešto što ih užasava.

Čudo je to koje Bog uživa izvoditi. Za to čudo Isus Krist je položio svoj život.

Pavao, po Duhu Svetom kaže: Nisu svi apostoli, zar ne? Niti su svi proroci (propovjednici) i učitelji. I nemaju svi dar da čine čudesna djela, ili dar ozdravljenja, zar ne? Ne govore svi drugim jezicima. I nemaju svi dar tumačenja jezika. Čeznite za većim darovima Duha. A sada ću vam pokazati najuzvišeniji put. (1Kor 12:29,30 SP) U skladu s ovim tekstom očito je da čuda iscjeljenja i slična ne mogu činiti svi vjerinci, kada im se prohtije. Sveti Duh, kada se Isusu Kristu prohtije, čini ova čuda kroz osobu koju On hoće.

Dakle, Bog nam daje određene darove Svetog Duha kako On hoće. Možemo pročitati sve knjige na temu čudesa, obići sve seminare, postiti i uvjeravati sebe, Boga i druge, ali ako Bog ne odluči nikada se nikakvo, istinsko iscjeljenje tijela neće očitovati kroz nas.

Međutim, postoji čudo koje je iznad svih drugih i SVI kršćani bi ga trebali izvoditi, nošeni silom Božjom. 

 

 

Kratak pregled Ivanovih poslanica (Oliver Buljat)

1 Ivanova 1 Bog nas je pozvao u zajedništvo sa sobom i s drugim vjernicima. Riječ zajedništvo – koinonia grč. više je od površnog poznavanja i povremenog druženja. To je jedinstvo utemeljeno na zajedničkim idealima, zajedničkom štovanju i zajedničkoj pripadnosti. Osnova ovog zajedništva je međusobno, trajno predanje Ocu, Sinu i Kristovom Tijelu. Bog je Svjetlo – moralna čistoća, pravednost i ljubav. Zajedništvo s Njim očituje se življenjem u moralnoj čistoći, pravednosti i ljubavi, i u ljubavi prema drugim vjernicima. Tko ovako ne živi, ili se barem iskreno ne trudi, u tami je, bez obzira na verbalno ispovijedanje vjere, i druge religiozne prakse.

 

Rhema – riječ "Ako ustima ispovijedaš i vjeruješ, bit ćeš spašen." Rim 10, 5-11 (Antun Koprivnjak)

Naše spasenje postižemo, ne vršenjem zapovijedi, već vjerom srca i ispovijedanjem ustima. Da bismo se spasili, trebamo povjerovati u Isusa Krista - ne samo glavom, već i srcem. Nas spašava, ne vjera glave, već srca. U našem srcu treba se roditi vjera, uvjerenost, povjerenje i pouzdanje u Isusa Krista. Ako vjerujemo Kristu, tada treba uslijediti ispovijedanje vjere našim ustima, odnosno javno priznavanje i prihvaćanje Isusa Krista kao svog osobnog Spasitelja i Gospodara.

No, nije dovoljno samo vjerovati srcem u sebi, već tu našu vjeru trebamo posvjedočiti i ustima. Isus je učio: "Tko mene prizna pred ljudima, i ja ću njega priznati pred svojim Ocem. Tko mene ne prizna pred ljudima, ni je neću njega pred svojim ocem i anđelima". Vjera srca donosi nam opravdanje, tj. oslobođenje od krivnje, a ispovijedanje ustima spasenje; drugim riječima oslobođenje od vječne propasti i vječni život. Spasenje na Isusovom križu postaje naš posjed po vjeri našega srca i ispovijedanju ustima.

 

Božji darovi i poziv (Vatroslav Župančić)

Poslanica Apostola Pavla Crkvi u Rimu, ubraja se među najutjecajnija teološka i pastoralna djela u Bibliji i kršćanskoj povijesti. Veliki reformator Jean Calvin je napisao: 

„Kad netko razumije tu poslanicu, otvoren mu je prolaz za razumijevanje cijeloga Pisma“, a začetnik metodizma John Wesley dobio je sigurnost spasenja, slušajući čitanje predgovora  Martina Luthera, na komentar poslanice Rimljanima u jednoj Crkvi moravske braće u Londonu 1738. godine. 

Poslanica odgovara na temeljna ljudska i vjernička pitanja poput: ljudske odgovornosti i krivice pred pravednim Bogom, Božjeg plana spasenja za čovječanstvo, opravdanje po nezasluženoj Božjoj milosti, te niz uputa za praktični kršćanski život. Od devetog do jedanaestog poglavlja apostol Pavao govori o Izraelu kao izabranom narodu, koji ima ključnu ulogu u Božjem planu spasenja. U jedanaestom poglavlju u stihovima 28. i 29. čitamo sljedeće stihove: 

„S obzirom na Radosnu vijest“oni su doduše neprijatelji radi vas, ali s obzirom na izbor oni su ljubimci-zbog otaca jer su neopozovljivi Božji darovi i poziv“ (Rim 11. 28-29) 

 

Zajedništvo Crkve (Oliver Buljat)

Bog ima mjesto na zemlji u kojem stanuje. Prva nastamba Božja, koja se spominje u Bibliji bio je Šator sastanka, kasnije Hram u Jeruzalemu. Danas je nastamba Božja zajedništvo otkupljenih, Novozavjetno poznata kao Crkva.

Za kršćanina ne ovisnost znači sigurna smrt. Izolacija iz zajedništva oduzima život.
Ovo je razlog zašto nitko ne može sresti Boga u osami kao što ga susreće u zajedništvu otkupljenih.

Kršćani se ne mogu pridružiti Crkvi, jer su oni već dio Crkve. Crkvi se može priključiti nevjernik kada ga Bog učini vjernikom. Kršćani se mogu i moraju pridružiti jedni drugima. Ali kršćanin može ne dopustiti da njegova ili njezina duhovna krv da kola Crkvom. Ud čija krv ne može cirkulirati unutra i van umire.

 

Bori se za svoju dušu (Oliver Buljat)

U svojoj priči o bogatašu, koji je nagomilao bogatstvo, Isus stavlja naglasak na bogataševu dušu (Lk 12:16-21). Bogataš je poručio svojoj duši da, nakon prekomjernog gomilanja materijalnog bogatstva, može počivati, a to isto večer Bog mu je tražio dušu.  Naša je ljudska duša odraz naše kvalitete kao bića. Ona nas čini posebnima, odražava naš karakter i utječe na naš odnos s Bogom, sa samima sobom i sa bližnjima.  Duh je bit čovjeka i čini ga vječnim bićem, ali duša daje čovjeku posebnost. Zato što je Adam primarno duh, njegova je duša – živa duša, odnosno ne može biti izbrisana iz postojanja.  Duša osposobljava čovjeka da poprima, u ograničenoj formi, odlike koje karakteriziraju samog Boga, i to:

- Volja – čovjek se dušom dragovoljno odlučuje što će učiniti.
- Intelekt – ima razbor, sposobnost razumskog zaključivanja.
- Osjećaji – ima blagoslov osjećajnog proživljavanja i izražavanja osobnih i zajedničkih doživljaja.

Duša je poput projektora koji reflektira samu nutrinu ljudskog bića. Čovjekov se duh okrenuo od Boga kao izvora života, stoga je čovjekova duša postala izgubljena u potrazi za izražavanjem života. Okrenula se sistemu palog svijeta i postala svjetovna.  Duša je jedan od najvećih darova koje je Bog dao čovjeku.  Evo nekih Isusovih riječi o ljudskoj duši:
 

Predivni dar komunikacije (Oliver Buljat)

Bog je čovjeku dao predivan dar - komuniciranje.

Čovjek ne može bez komuniciranja. To vidimo i po bumu komunikacijske tehnologije.
Ne samo da je mogao već je i ovisio o tome da pohrani i čuva Božje riječi u srcu. Tako je i danas.
Čovjekov pad dogodio se zbog nepoštivanja komunikacije s Bogom.
Kroz komunikaciju čovjek izražava sebe, daje sebe i prima.

Centar komuniciranja nisu jezik i um, već srce (Izr 4:20-27). Čovjek s Bogom komunicira srcem (duhom). Duša  bi trebala biti šarmantni i dobri konobar koji iznosi iz kuhinje srca dobro. Međutim, ako se ne podložimo Bogu u komuniciranju, konobar će biti svojevoljni radnik koji ne iznosi dobro, već zlo (Mat 12:34-37).
 

Baštinici Božjeg obećanja kroz vjeru u Isusa Krista (Oliver Buljat)

Čitanje: Galaćanima 3:19-29;  4:1-7

Bog je odlučio posvojiti mnoštvo sinova (Heb 2:10). Ovo posvojenje proslavlja njegovo božansko biće i otkriva njegovo srce puno milosti (Ef 1:5,6). Bog, koji je Duh, stvara snagom svoje Riječi (Iv 1:3) i uspostavlja odnose s bićima koje je stvorio putem Riječi. Riječi kojima se Bog „veže“ za drugu osobu nazivaju se obećanje i zapovijed. Bog je izabrao Abrahama kako bi po njemu dao obećanje o opravdanju i posvojenju mnoštva ljudi iz svih naroda i jezika (Post 12:1-4; 15:1-6). Obećao je dolazak Potomka (Isusa Krista) po kojemu će biti blagoslovljeni svi narodi, odnosno svi ljudi će moći po Potomku - Baštiniku postati baštinici Božji. Abraham je povjerovao u obećanje o Baštiniku i vjera mu se uračunala u pravednost, odnosno i sam je postao baštinik – sin po vjeri.
620 godina kasnije Bog je sklopio privremeni savez s Abrahamovim prirodnim potomcima – nacijom Izrael. Ovaj savez nije sklopio putem obećanja kroz vjeru, već putem mnoštva zapovijedi, sve skupa zvanih Zakon. Zakon je pripojen obećanju, na neko vrijeme, radi prekršaja dok ne dođe Baštinik (Gal 3:19). Mojsijev Zakon je dan kako bi Abrahamovi prirodni potomci, a preko njih i svi drugi narodi, spoznali da je Bog jedan, pravedan i svet, a svi su ljudi grešni i otpali su od slave Božje (Rim 3:20-23).
 

Siromasi u Duhu (Oliver Buljat)

Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Mt 5:3

Luka jednostavno kaže blago vama siromasi. Lk 6:20

Vođene su mnoge rasprave je li Krist, kada je spomenuo siromahe, mislio na zemaljske siromahe u materijalnom smislu ili na ponizne duhom. Isus jer rekao da je poruka Evanđelja poslana siromasima (Lk 4:18, Mt 11:15). Proročka su pisma predvidjela da će Mesija propovijedati siromasima (Iza 61:1).

Gospodin je proglašavao stanje takve osobe jako je blagoslovljenim i sretnim, za razliku od materijalno bogatih (Mt 19:23, Lk 18:24). Zašto? Bogatstvo uzrokuje brigu, tjeskobu i opasnost od gubitka imovine i života zbog imovine, a još više od toga uzrokuje opasnost gubitka vječnog života. Čitajući Isusove sirove propovijedi i izvješća o Njegovoj službi, bez utjecaja raznih kršćanskih knjiga, ne mogu se oteti dojmu da je Mesija upućivao narod kako je mnogo lakše siromasima  ući u Božje kraljevstvo i proputovati kroz ovozemaljski život. Zasigurno siromaštvo niti spašava, niti posvećuje. Moglo bi se reći da ono olakšava putovanje hodočasnicima. Jednostavno, siromah nosi manje prtljage sa sobom i stoga se lakše kreće.

 

Nedostatak Božije sile (Oliver Buljat)

Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.  2 Kor 12:9,10

Razlog nedostatka Božje sile u našim životima ja taj što nismo dovoljno slabi.
Kristova se sila savršeno očituje kroz slabost Njegovog sluge (2Kor 12:9).
Tajna našeg pobjedonosnog života ne leži u tome da nas Krist osnažuje, već On osobno postaje snaga u našoj slabosti.

Problem je taj što ne želimo biti slabi, već jaki, sposobni, priznati i uspješni. Biti slab, u ovom kontekstu, znači odustati od tjelesnog načina iznalaženja rješenja za bilo kakvu potrebu, problem ili zadaću. Znači odustati i stalno odustajati od prirodne čežnje za vlašću i važnosti na zemlji.
Čim se nađemo u stvarnoj ili iluzornoj ugroženosti, prirodno nam je pokretati se snagom svoga razuma, volje i tjelesne snage kako bi pobjegli od patnje. Zemaljski čovjek vrednuje svoj život po sposobnosti izbjegavanja i ublažavanja patnji ovoga života. U stvari, cijeli mu se život vrti oko toga. Što je čovjek bolji u ovoj "vještini" priznatiji je među zemljanima,  i njegov se ego omotava u sve deblji loj oholosti. O, koliko Božje djece nesvjesno živi po ovom tamnom načelu.

 

Vještičarstvo (Oliver Buljat)

Kad uđeš u zemlju koju ti daje Gospod, Bog tvoj, nemoj se priučavati na odvratne čine onih naroda. Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. Jer tko god takvo što čini gadi se Gospodu; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Gospod, Bog tvoj. Budi posve vjeran Gospodu, Bogu svome. Narodi koje ćeš naskoro otjerati s posjeda slušaju vračare i gatare, ali tebi to Gospodu, Bog tvoj, ne dopušta.

Pnz 18:9-14.    

Likove njihovih kumira spali! Ne hlepi za srebrom i zlatom što je na njima; ne uzimlji ga da ne budeš njime zaveden; jer bi to bilo gadno Gospodu, Bogu tvome. Ne unosi gnusobe u svoju kuću da ne budeš udaren prokletstvom kao i ona; duboko je prezri i grozi se od nje jer je prokleta.  

Pnz 7:25,26

Ne dopuštaj da vračarica živi! Izl 22:17

A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. Gal 5:19-21

Isus Krist je otkrio da je đavo ubojica ljudi. Nakana je palog anđela razdvojiti čovjeka od Boga i odvući ga u propast. U osnovi đavlovo djelovanje može se opisati na sljedeći način:

Silom laži (zavođenja) zarobiti dušu i odvesti je u propast! Od kada je zarobio ljudski rod u svoju nevidljivu mrežu, tu istu mrežu stalno „plete“ u umovima Adamovih potomaka. S obzirom na dolazak Isusa Krista Pismo svjedoči: Sin se Božiji pojavio i razorio đavlova djela. 1Iv 3:8

Biblija otkriva način(e) na koji đavo uvlači čovjeka u svoju nevidljivu mrežu. 

Tri su termina koja opisuju djelovanje tamne sile kroz ljude i u ljudima:

Gatanje djeluje kroz objavu o budućnosti. Za tu se praksu koriste razne tehnike poput kristalne kugle, karata, kostiju životinja i čovjeka, graha, kave , čitanje dlana,  taljenja metala, nutarnjih životinjskih organa,  položaj zvijezda (astrologija) i raznih drugih praksi spajanja s nadnaravnim, ali tamnim duhovnim svijetom i traženjem objave od istih.

 

Satnikova vjera (Oliver Buljat)

Bog jedini posjeduje život sam u sebi i jedini je koji ga daje. Različite vrste života na zemlji svjedoče o Bogu Stvoritelju. Na zemlji uočavamo prirodni (stvoreni) život biljaka, životinja, riba, ptica, gmazova, kukaca i čovjeka. Ovaj prolazni život svjedoči o Stvoritelju i nastaje umnažanjem vrsta. Međutim, vrijednost je ovog života vrlo mala jer ima kratak vijek trajanja.

 

Bog je odlučio omogućiti čovjeku sudioništvo u svom osobnom životu. To je nestvoreni život, život koji nema početak ni kraj, život samog Boga. Ovaj život, kojeg Bog naziva  život vječni, ulazi u čovjeka ponovnim rođenjem njegovog duha kroz vjeru (predanje sebe) u Isusa Krista (Iv 3:16). Način dotoka Božjeg vječnog života u čovjeka jeste putem Očevih zapovijedi. Očeve zapovijedi su život vječni:
Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim. I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac."   Iv 12:49,50

 

U vrijeme Starog Zavjeta Bog je ljudima govorio po prorocima, ali u vremenu Novog Saveza govorio je i govori po Sinu (Heb 1:1,2). Sinove su zapovijedi izvorne Očeve zapovijedi koje nam je predao i kroz njih dolazi život vječni. Zapovijedi koje su u Starom Zavjetu predane po anđelima nosile su u sebi zastrašujući autoritet iako su zbog čovjekove grešne prirode bile nemoćne udijeliti Božji život čovjeku. Koliko veću moć imaju zapovijedi predane po Sinu koji je Gospodar svega i koje omogućuju čovjeku primanje Božjeg nestvorenog života (Heb 2:1-4)? Očeve zapovijedi, koje nam je predao Isus Krist, život su vječni za one koji ih prihvaćaju, a u isto su vrijeme vječna osuda za one koji ih odbijaju (Iv 12:44-50).