Najave

Duhovna misao

Ako tražimo prilike u kojima ćemo moći nastojati promicati dobro, sigurno ćemo ih naći, a to će nam pomoći da ne budemo lijeni, besplodni.

Otac protiv volje (M.V.)

Kako bi glasila božićna priča s Josipovog gledišta Marija je razgovarala s anđelom; ona je imala povjerenje u Božji plan. No Josip se pitao: "Kako se Bog može jednostavno umiješati u moje planiranje obitelji? Kako si On može dopustiti da pokvari moje planove za vjenčanje? Kako mi je mogao oduzeti najvrednije što imam – moju Mariju?" On si je drugačije zamišljao svoj život. Tada je došao Bog i sve preokrenuo naglavačke. Nikada u životu ne bi vjerovao da će pogledati baš na njega – jednog običnog zanatliju i s njim poduzeti tako velike planove.

Više možete pročitati OVDJE

Spremna na Božja iznenađenja (G.H.)

Marija je odlučila vjerovati Marija, Isusova majka bila je žena s jakostima i slabostima; žena koja je imala problema. Žena s pitanjima, nadanjima i snovima. Iako je živjela u drugom vremenu i kulturi, možemo od nje učiti: naime, vjerovati Bogu kada stvari krenu drugčije nego smo planirali. Marija je sigurno sanjala da će jednog dana imati djece i voditi vlastito domaćinstvo. Sigurno ju je njezina majka dobro pripremila za vjernu zadaću domaćice i majke. Djeca su tada za roditelje bila sigurnost za mirovinu. Tko nije imao djece, bio je siromašan u pravom smislu riječi (ili doslovno). Ali za zadaću koja je stajala pred Marijom, ni jedan je čovjek nije mogao pripremiti. Neugodan položaj Iz Evanđelja znamo da je Marija očekivala dijete prije nego ju je Josip oženio. Za oboje, Mariju i Josipa, bila je to veoma neugodna situacija. Od Boga poslani anđeo sreo je mladu ženu, i bez upozorenja navijestio joj milost Božju. Marija se uplašila. Sama iznenadna pojava anđela morala ju je uplašiti. A što znače njegove riječi: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" (Luk 1, 28)? Kakva neobična situacija! Kako bih ja reagirala kao mlada žena?

Više možete pročitati OVDJE

Ravnoteža između karizme i karaktera – neophodan instrument u duhovnom radu (Vedran Đulabić)

Pavao, sluga Božji i apostol Isusa Krista, poslan za promicanje vjere Božjih izabranika i širenje prave bogoštovne nauke…“ (Tit 1, 1)

Kad evanđeoski vjernici, a posebno duhovni radnici, razmišljaju o evangelizaciji, uglavnom razmišljamo o različitim metodama, tehnikama, evangelizacijskim timovima, molitvenoj i sličnoj pripremi i podršci, kvalitetnim priručnicima i drugom sličnim stvarima koji nam trebaju pomoći u nastojanjima da ljudima pokažemo i, vrlo često, dokažemo, da je Isus istina, put i život i da ga upravo mi najbolje predstavljamo. Neki su u tome uspješniji, neki manje uspješni, a nerijetko znamo biti svjedoci i poprilično neugodnih situacija koje na kraju generiraju atmosferu nelagode za sve uključene strane u razgovoru nakon čega je potrebno uložiti mnogo truda da se ponovno uspostavi odnos povjerenja među sugovornicima.

Više možete pročitati OVDJE

Spašeni i blagoslovljeni (Oliver Buljat)

Čitanje: 2 Kor 9:8-11

Ljubljeni, želim ti u svemu dobar uspjeh i zdravlje, kao što je tvoja duša dobro. 3 Iv 2

Milošću smo spašeni po vjeri. Spasenje je dar od Boga na temelju Kristove žrtve i zasluga. Uz to što je čovjek spašen, Bog želi da je i blagoslovljen. Čim je Bog stvorio prve ljude, odnosno prvi muško -ženski par, odmah je nad njima izgovorio blagoslov (Post 1:28).

Riječ blagoslov (heb. barak), u odnosu Boga prema čovjeku, ima više značenja i to:

Više možete pročitati OVDJE

Bla bla (Joyce Meyer)

Previše ljudi 'čeka' Boga, kupuje loto listiće i čeka dobitak. Previše ljudi čeka da se nešto dogodi. Ako prestanemo čekati i krenemo u akciju, stvari će se odmah početi događati – možda to neće biti one koje smo očekivali, ali će sigurno za nas biti bolje od onih koje možda uzaludno čekamo. Naš bi narod rekao: „bolje vrabac u ruci, nego golub na grani!“

Biblija je puna naputaka u kojima nas se potiče da budemo aktivni. Iako je u biti jednostavno odlučiti se i biti aktivan umjesto pasivan, milijuni ljudi to potpuno ignorira. Možda misle da će se stvari riješiti same od sebe. E, pa, neće! Ništa se dobro ne događa slučajno, samo od sebe.

Samo željeti nešto neće proizvesti rezultate koje želimo; moramo agresivno učiniti ono što treba biti učinjeno da bismo postigli ono što želimo. Nikada nećemo pronaći uspješnog čovjeka koji provodi život samo u čežnji za uspjehom. Niti ćemo pronaći čovjeka koji ništa ne radi, a nekako je postao uspješan. Isti se principi primjenjuju i na revoluciji ljubavi. Ako želimo voljeti ljude kao što nas je Isus poučio, morat ćemo to činiti sa svrhom. Neće se dogoditi samo od sebe.

Biblija kaže da trebamo nastojati promicati dobro (vidi 1. Solunjanima 5,15). „Nastojati“ je snažna riječ koja znači „žudjeti za nečim, težiti određenom cilju, ići za nečim“. Ako tražimo prilike u kojima ćemo moći nastojati promicati dobro, sigurno ćemo ih naći, a to će nam pomoći da ne budemo lijeni, besplodni. Moramo sami sebe pitati bdijemo li i jesmo li aktivni ili smo pasivni i nezainteresirani. Bog bdije i aktivan je. Drago mi je da je tako jer bi, u suprotnome, naš život bio daleko teži. Bog nije samo stvorio svijet. On ga aktivno uzdržava, jer zna da se dobre stvari neće pojaviti same od sebe, nego kao rezultat ispravnog djelovanja (vidi Hebrejima 1,3).

Uravnotežene i od Boga nadahnute aktivnosti čuvaju nas od lijenosti i besplodnosti, tako da su nam zapravo zaštita. Čini se da se ne trebamo puno truditi da bismo učinili nešto što je pogrešno. Ako ne odlučimo učiniti ono što je ispravno, naša nas narav vuče u pravcu grijeha.

Preuzeto sa www.samopismo.net

U slavljenju je pobjeda (Wesley L. Duuwel)

Baš kao što u ljudskoj borbi vojnici koriste svako moguće oružje koje im može pomoći u ostvarivanju konačne pobjede, tako te i u duhovnoj borbi Sveti Duh može s vremena na vrijeme voditi da promijeniš svoju vrstu pristupa.


On te može voditi takvoj vjeri da će tvoja usta biti ispunjena slavljenjem Boga. Slavljenje frustrira Sotonu, jer se on boji Isusova imena.

''Nek se sveti raduju u slavi, neka kliču s ležaja svojih. Nek' im pohvale Božje budu na ustima, mačevi dvosjekli u rukama da im kraljeve bace u lance, a odličnike u okove gvozdene; da na njima izvrše sud davno napisan nek bude na čast svim svetima njegovim! Aleluaj!'' (Ps 149,5.6.8.9).

S Božjom riječju, tvojim dvosjeklim mačem (Heb 4,12) u rukama i Božjim pohvalama na svojim ustima, svi će zlodusi pobjeći pred tobom. Baš kao što je Bog postavio zasjedu (vjerojatno uz pomoć anđela), kad su Ga Izraelci slavili, tako će i u tvom slučaju satrti Sotonu, dok Ga budeš slavio.

Preuzeto sa www.samopismo.net

Siguran i zaštićen u Isusovom naručju

"Moje ovce slušaju glas moj. Ja ih poznajem, one idu zamnom. Ja im dajem vječni život. One sigurno neće nigda propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke." Iv 10:27-28

"Stanimo sa strane i pogledajmo auto kartu, prije nego li se potpuno izgubimo." Izgled kvarta nije nam ulijevao sigurnost, a naša prisutnost kao turista, u okružju tolikog siromaštva, mogla je biti očita meta. Dok smo sjedili u našem vozilu, pažljivo smo pregledavali kartu. Odjednom su se vrata na strani moje žene, naglo otvorila; jedna je ruka brzim pokretom uhvatila našu naprtnjaču, i prije nego li smo shvatili što se desilo, gledali smo dvojicu mladića kako bježe među zgrade tog zloglasnog kvarta. U roku od dvije sekunde doživjeli smo pljačku. Ispunili su nas razni neugodni osjećaji, ali najjači bila je ljutnja; ljutnja zbog toga što nismo slušali savjete prijatelja i rodbine koji poznaju taj grad: Preporučili su nam da se uvijek zaključavamo kad smo u vozilu.

Biblija sadrži puno savjeta o tome kako najbolje živjeti na ovoj zemlji i kako ostati siguran u zagrljaju nebeskog pastira. Ovca se ne zna sama orjentirati: potreban joj je glas njenog pastira; prepoznaje i voli taj glas jer ju nikad nije razočarao nego ju je uvijek vodio na najobilnija mjesta. U Isusovom naručju moći ćeš se osjećati siguran i zaštićen. Slušaj njegov glas koji te vodi i savjetuje. Čitaj njegovu riječ.

Razočarenja

"Tko god vjeruje u njega, neće se razočarati." Rim 10:11

"Zašto moja baka ne dolazi?" bunila se Sara mami dok je ona pokušavala peglati. "Tvoja baka?", pitala je mama ne shvaćajući. "Zašto bi tvoja baka trebala doći?"

Sara je bila u pravu; jučer je njezina baka olako rekla: "Žao mi je, ali sada moram ići. Sutra ću doći." Za Saru su te riječi bile obećanje, i tim riječima Sara je vjerovala, ali se kasnije razočarala. Mala životna razočarenja počinju vrlo rano. Neizbježno, nakon njih dolaze i ona velika. Bog nikad ne razočarava. Kako to možemo dokazati?

Prije svega, potrebno je poznavati obećanja sadržana u Njegovoj riječi. Međutim, postoje i stvari koje Bog ne obećava: na primjer, ne obećava da u ovom životu nećemo imati poteškoće. Ali obećava da će uvijek biti uz nas. Čak i u najtamnijoj dolini moći ćemo osjetiti Njegovu blizinu, ljubav i utjehu. Bog nam obećava da povjerenje koje imamo u Njega, donosi mir i vječni život.

Ako su te prijatelji ili rodbina razočarali, od danas počni vjerovati u Onoga koji nikad ne razočarava. Isus je vjerni prijatelj.

Tajna bol pastora (Philip Wagner)

Peter Drucker, poznati bivši poslovni guru, rekao je da četiri najteža radna mjesta u Americi (ne nužno idućim redoslijedom) uključuju:

- predsjednika SAD-a
- predsjednike sveučilišta
- izvršne direktore bolnica, te
- pastore.

Je li ovo točno? Pastori vole Boga i vole ljude. Mole za njih, uvode ih u vjeru u Krista, te ih poučavaju Riječi Božjoj.

To je posao snova! Svakodnevno čitate Bibliju, ponekad igrate golf, te propovijedate. I ja bih to!
Ali evo tajne. Posao pastora je strašno zahtjevan. Nije za mlakonje.
Ovo je stvarnost – radno vrijeme pastora nikada ne završava i nosi sa sobom jedinstvene izazove.

Neki se pastori strašno iznure nastojeći pomoći ljudima. Neki rane svoje obitelji jer su i one dio njegove službe. Drugi cvjetaju u svojim službama i osobnim životima.

Otprilike 85% američkih crkvi ima manje od 200 članova. 60% crkava ima manje od 100 ljudi. Prosječna veličina zajednice broji 89 ljudi. Osoblja je malo, a potrebe su velike. Često je dužnost pastora da budu biblijski učitelji, stratezi, vizionari, kompjuterski stručnjaci, savjetnici, javni govornici, voditelji slavljenja, molitveni ratnici, mentori, rukovodstveni treneri, te prikupljači financijskih sredstava.

Što je prava istina o Božjoj ljubavi? (Oliver Buljat)

Božja ljubav je tajna. Od stvorenih bića nitko osim ljudi nije predviđen upoznati Božju ljubav. 

Ljudi koji odgovore na Božju ljubav bivaju istrgnuti iz tame Očevom rukom. 

Biti spašen znači bit premješten u kraljevstvo Sina, odnosno kraljevstvo Očeve ljubavi prema Sinu (Kol 1,13).

Bog je svu svoju ljubav usmjerio samo prema jednom objektu – misterioznom biću – svome Sinu Isusu Kristu. Otac je sve stvorio po svome Sinu, kroz Sina i za Sina (Kol 1,15.16).

Odvojeno od Sina nemoguće je biti dionikom Očeve ljubavi. Otac daje svoju ljubav samo ljudima koji ljube Sina (Iv 14,21).

Kada Očeva ljubav ispuni čovjeka, čovjek vjeruje u Sina i tu vjeru očituje:

- vršeći Sinove zapovijedi (Iv 14,15)

- čuvajući Sinove riječi (Iv 15,7-10)

- umirući sebi, a živeći za Sina (Gal 2,20)

- ljubeći Sinovu braću i sestre do smrti (Iv 13,34-35)

Ljubav Božja teče samo na relaciji Otac – Sin - Otac. Vječni život svih bića je u Sinu, odnosno Sin je život svim ljudima(Iv 14:6). Ne imati Sina znači prebivati u smrti (1 Iv 5:12).

Izgradnja (Oliver Buljat)

Na toj Stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Mt 16:19

Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka pazi kako naziđuje. Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist. Naziđuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom - svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati. Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj.
1Kor 3:10-15

Pismo jasno otkriva čime se Bog bavi na ovoj "lopti" zvanoj Zemlja. On sakuplja sebi ugodan narod da od njega, kao građevinskog materijala, gradi nadnaravni organizam, duhovni Hram u kojem Bog stanuje. On se ne bavi organizacijom niti poboljšanjem zemaljskih društvenih uređenja jer zna da su utemeljena na paloj, pobunjenoj prirodi. Kada je đavao rekao Isusu da su sva kraljevstva na Zemlji njegova, Isus mu se nije protivio, jer je to točno. Cijeli svijet sa svim društvenim uređenjima je u vlasti zloga, samo sveti Hram, istinska, Krvlju Janjeta, iskupljena Crkva je Božja tvorevina. Ta tvorevina je trenutno u izgradnji i svaki je vjernik pozvan prepustiti i podložiti sebe da kao građevinski materijal i sugraditelj sudjeluje u izgradnji svetog Božjeg Hrama. Ovisno o suradnji s Graditeljem vjernik će biti pozicioniran u vječnosti. Kako, i zašto je radio pokazat će dan Kristovog suda. Želim ti da budeš obilno nagrađen/a od Majstora Graditelja.

Otvorena vrata

Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se. Ivan 10:9

Nije bilo kraja dugom redu pred blagajnom na kolodvoru. Moj vlak samo što nije stigao, nisam ga smio propustiti: taj susret je bio previše bitan za mene. Napokon je došao moj red. Kada sam dobio kartu, vlak je već dulje stajao na peronu. Potrčao sam što god sam brže mogao, ali penjući se po stepenicama, začuo sam zvuk zatvaranja vrata. Bez daha sam gledao vagone kako su sporo prolazili predamnom. Začudio sam se kad sam ugledao jedna otvorena vrata. Počeo sam trčati i napokon sam uspio uskočiti u vlak. Čim sam ušao, vrata se zatvoriše iza mene, a pored njih stajao je čovjek držeći se za rukohvat. Sav zadihan, zahvalio sam mu se što je vrata držao otvorenima.

Čovjek me pogleda i izusti: "Ma kakvi, vrata se nisu zatvarala, a ja sam ih na sve načine pokušavao zatvoriti." Tada zahvalih Bogu i sjetih se Isusove izjave: "Ovo govori Sveti,Istiniti; onaj koji ima "Davidov ključ"; onaj koji otvori - i nitko ne zatvori; onaj koji zatvori - i nitko ne otvori: Poznam tvoja djela. Gle, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko ne može zatvoriti jer si, unatoč svojoj maloj snazi, sačuvao moju riječ i nisi se odrekao moga imena." (Otkrivenje 3:7-8).

Bog je otvorio jedna vrata i za tebe, ne bi li želio ući?

Ulica zahvalnosti

Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova. Psalam 103:2

"Odlučio sam, prodat ću ovu kuću!" Gospodin Valerio je već nekoliko godina živio sam i umorio se gledati uvijek ista četiri zida. Želio je kuću koja bi zadovoljila njegova očekivanja. To razdoblje njegovog života nije bilo baš najsjajnije, često je mrmljao i htio promijeniti okruženje.

Unajmio je agenciju za prodaju svoje kuće i provodio mnogo vremena listajući časopise s oglasima o prodaji kuća. Napokon mu "zapne za oko" jedan oglas. Pomisli: "Mora da je ta divna kuća, baš poput one koju ja tražim". Nakon dogovora s agencijom, ode pogledati kuću. Sa velikim iznenađenjem shvati da je kuća njegovih snova bila baš... njegova kuća!

Nezadovoljstvo je veliko zlo. Nismo zadovoljni onime što nam Bog daje, možda živimo u obilju i udobnostima, ali ne vidimo lijepe stvari koje nas okružuju; usmjeravamo pogled samo na ono što nemamo. Pogotovo ne primjećujemo ljude koji nas vole; ne razmišljamo da ljubav koju bi mogli pružiti drugima ima veću vrijednost od stvari. Bog je dobar prema svojoj djeci. Mi ne zaslužujemo ništa, ali On brine o nama. Prođimo kroz ulicu zahvalnosti ostavljajući pustinju nezadovoljstva.

Legalizam ili spasenje (Oliver Buljat)

O nerazumni Galaćani! Tko vas je začarao? Vas kojima je Krist bio kao naslikan pred očima. Želio bih znati jeste li primili Duha tako što ste se pridržavali Zakona ili tako što ste povjerovali u Poruku Evanđelja? Pa zar ste tako nerazumni da počinjući s Duhom sada završavate s tijelom? Jeste li uzalud toliko toga doživjeli? Ako je doista uzalud? A onaj koji vam daje Duha i čini među vama čudesa, čini li to zbog vršenja zakona ili zbog prihvaćanja vjere?    Gal 3:1-5

Pismo upozorava kršćane da ih đavo želi prožderati (1Pet 5:8). Vračanje je uvijek bilo njegovo glavno oružje. Ono u sebi uključuje manipulaciju, kontrolu i zastrašivanje kroz laganje i navođenje čovjeka da pokuša zadobiti pravednost kroz vlastita djela i napore. Prikrivanje Istine i stvarnosti Kristovog djela na križu i načina kako ta blagoslovljena stvarnost djeluje u životu vjernika glavni je cilj đavlovog pokušaja vračanja u životu vjernika.

Galaćani su primili blagoslovljeno spasenje, otkupljenje, posinjenje i svi su bili ispunjeni Svetim Duhom. Bili su puni ljubavi prema Isusu Kristu, Pavlu kao Kristovom apostolu i jedni prema drugima. To je bilo stoga jer su bili ispunjeni i vođeni Kristovim Duhom. Do Pavla su došle vijesti kako sada među njima postoje trzavice, nadimanja i počinju se sve više očitovati djela tjelesne, grešne naravi. Pomno ispitavši što se događalo u njegovoj odsutnosti Pavao postavlja ključno pitanje, a s tim i dijagnozu korjena svih njihovih problema:

Jeste li primili Svetog Duha vršenjem Mojsijevog Zakona ili vjerom u Poruku Evanđelja?

Miran usred oluje

Mir i obraćenje - spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša. Izaija 30:15

Odjednom je veliki dobermann zaskočio moju mačku, a ona je u zadnji tren uspjela pobjeći kroz prozor u prizemlju. Pas je lajao s druge strane ograde. Iako sam vjerovao da je mačka uspješno spašena, ona uopće nije izgledala sretno. Dobermann nikako nije mogao doći do nje, ali strah koji su utjerivali opasni očnjaci, natjerao je mačku da siđe sa prozora i pokuša pobjeći. U tom je trenu pas zgrabio mačku i ubio je. Mogli bismo reći da se mačka ponijela vrlo glupo.

Moramo priznati da je strah jako loš savjetnik, čak i za tako razumna bića poput nas. Čim pomislimo da bi se naš život mogao naći u opasnosti, lako izgubimo kontrolu. Smirenost ne bi trebala biti naša snaga samo u trenucima panike, već i tokom svakog najobičnijeg dana. Ali odakle izvući smirenost i radost u tako pomamnom društvu? Kako prolaziti razdoblja poteškoća bez očajavanja? Trebali bismo pronaći mirnu točku usred oluje, mirno svjetlo usred tame... nemoguće je pronaći sve to u nama ili u našem ljudskom prostoru.

Bog je taj koji nas poziva da pogledamo prema Njemu oslanjajući se s potpunim povjerenjem na Njegovu ljubav. Naša snaga ne može biti temeljena na samopoštovanju i samopouzdanju, ili na pozdanju u drugu osobu; već jedino na vjeri u svemogućeg Boga!

Hod u integritetu (Paul Trementozzi)

Izreke 19,1  i  Psalam 25,21, Izreke 21,2

Integritet je puno više od raditi nešto ispravno, ono ima više veze sa stavom našeg srca nego sa našim djelima, ali utječe na naša djela. Integritet nije ni legalizam. Naše spasenje ne počiva na našim djelima već na djelu Isusa Krista. Stav našeg srca utječe na naša djela. Mi imamo integritet kada dozvolimo Kristu da kroz nas vodi druge k njemu. Svijet vrjednuje naša djela i postignuća, ali Krist vrjednuje stav našeg srca. Integritet nas poziva da svakodnevno slijedimo Isusa.

Integritet na primjeru Abrahama:

Izaija 51,1-2; Djela 7, 1-4 ; Galaćanima 3,8

Bog poziva Abrahama da ostavi sve, svoju zemlju obitelji i imanje „da izađe iz očinskog doma i zemlje“ (Postanak 12,1-9)

Abraham je polovično poslušao Božju zapovijed (Post 12,5), jer je poveo sa sobom sve svoje imanje i cijeli svoj očinski dom što ga je usporilo na putu. Pretpostavlja se da je krenuo na put s oko 2.500 ljudi.U Haranu  je morao čekati da mu umre otac oko 5 god.. Je li to hod u integritetu?

Razgovor s Bogom! (autor nepoznat)

"Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?" zapita Bog.

"Ako imaš vremena" rekoh.

Bog se nasmiješi."Moje je vrijeme vječnost. Što si me htio pitati?"

"Što te najviše iznenađuje kod ljudi?"

Bog odgovori:
"Što im je djetinjstvo dosadno. Žure da odrastu, a potom bi željeli ponovo biti djeca.
Što troše zdravlje da bi stekli novac, pa potom troše novac da bi vratili zdravlje.
Što razmišljaju usko o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.
Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli."
 
Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini.
 
Tada upitah: "Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?"
 
Osmjehujući se, Bog odgovori:
"Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije najvrednije ono sto posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređvati s drugima ... Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati.... tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreči niti pokazati. Da nauče, da se novcem može kupiti sve. Osim sreće i ljubavi. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima ... a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati."

Sedam smrtnih grijeha u razrješenju sukoba

1. Ustrajati na govoru o prošlosti

Umjesto razmatranja ponašanja u prošlosti kako bismo dokučili zašto smo se našli u trenutnoj situaciji, zaboravite ju. Razgovor o onome što se dogodilo samo budi negativne emocije i potiče sukob, umjesto da ga razriješi.

2. Pokušavati ‘popraviti’ emocije

Emocije su jednostavno rezultat naše interpretacije i odgovora na svijet koji nas okružuje.

Možemo kontrolirati naše ponašanje. Uglavnom ne možemo kontrolirati svoje emocije. A svakako ne možemo kontrolirati emocije drugih ljudi.

Kad pokušavamo popraviti emocije, utapamo se u razgovor o nečemu što ne možemo kontrolirati. Time se nađemo zarobljeni u spirali negativne komunikacije koja sukob samo produbljuje, a ne rješava.

Tko je živ? (Robert Bogešić)

Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje nego uskrsnu!... (Lk.24,5-6)

Svijet i čovječanstvo ispunjeni su nemirom i tamom beznađa, izgubljeni lutaju prostranstvima pohlepe, ljubomore, laži. Traže smisao, ljubav… traže život!

Gdje usmjeriti svoj pogled? Prema čemu ili prema kome? Da li prema nasilju, ratovima, otimačinama, strahovima, materijalnim bogatstvima, raspalim brakovima i obiteljima. Može li današnja politika, mogu li političari, političke stranke, političke ili gospodarske institucije pronaći izlaz iz takvog puta, puta siromaštva, moralne i duhovne krize? NE! Oni gledaju samo sebe.

U vrijeme kada se oko nas čuju jauci, pozivi za pomoć, čuje se vapaj: Tko može pomoći?

Nemojmo tražiti Živoga među mrtvima. On je živ i daruje svoj život nama, tebi. Donosi nadu koja mijenja svijet oko sebe, koja mijenja svijet u sebi, koja mijenja srca. Srca koja postaju živa i nisu više tvrda i kamena.

Vrijeme je kada se sjećamo osobe koja je umrla za nas. Može li to netko napraviti? Zašto je ona umrla za nas, za mene?

Biti vjernik, a (ne)slobodan (Robert Bogešić)

U Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, članak 18 zapisano je: Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere; to pravo uključuje slobodu da se mijenja vjera ili uvjerenje i slobodu da se, bilo pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoja vjera ili uvjerenje poučavanjem, praktičnim vršenjem, bogoslužjem i obredima.

Zakoni i pravila mogu biti propisani, ali tko garantira kako će se oni i provoditi. Manipulirati mogu oni koji ih donose, ali i oni koji bi ih trebali primjenjivati. Vrijeme je kada se svaka sloboda shvaća kao pravo, ali, ako je moguće, bez obveza. Znači li to da sloboda jer imamo pravo, podrazumijeva i slobodu jer nemamo obveza. Kojim putem i kakve slobode to ide današnji svijet?

Zanimljiva je i priča kako je Voltaire jednom prigodom u Parizu naišao na procesiju te je zastao i skinuo šešir. Kad su ga upitali, iznenađeni i začuđeni, zašto je to učinio, jer su smatrali kako je upravo on najpoznatiji protivnik Crkve svoga doba, rekao je kako Bog i on ne razgovaraju, ali se međusobno pozdravljaju. Svodi li se današnji svijet na slobodu da nekog pozdravimo ili ne pozdravimo. Je li dovoljno samo pozdravljati ili ne pozdravljati ili je dobro ponekada i popričati.

Božić - korak bliže Kristovom ponovnom dolasku (dr. sc. Antal Balog)

Drugi dan je Božića 2011. godine

Ulazeći sinoć u dnevni boravak čuo sam kako se televizijski večernjidnevnik završava kršćanskom pjesmom "Dajemo Ti slavu, čast i hvalu..." Pjesma je nastala u tradiciji worship-a protestantske Amerike, aizvodio ju je jedan naš katolički bend. U mom kršćanskom okruženju pjevamo je već tridesetak godina. Povremeno je možemo čuti na bogoslužjima različitih crkvava, na kršćanskim glazbenim festivalima, na radiju, a sada, evo, i na televiziji.

Tebi podižemo ruke, Tvoje ime slavimo...

A ne tako davno, prije dvadesetak godina, božićni blagdani bili su drugačiji. Nije bilo demokracije niti vjerskih sloboda. Za Božić smo išli u školu ili radili, a doma i u crkvama ga potiho slavili, svakako ne potajno, ali niti javno, nešto između, kao i mnogo toga drugoga u vremenima tzv. "samoupravnog socijalizma". Neki kažu da nam je onda bilo bolje i da je tada bilo svega. Drugi tvrde da je danas bolje, jer imamo više sloboda uključujući i one vjerske. Treći šute i nekako slute da zlo i nevolje mijenjaju svoja lica i pojavnosti, a ljudi mijenjaju ramena na kojima ga nose, i da je zlo stalno tu negdje, u našoj blizini.

Isusov dolazak (dr. sc. Krešimir Šimić)

Kada se spomene Isusov dolazak, najčešće se pomisli na Paruziju, Isusov drugi dolazak. Kada je pak riječ o Isusovu drugom dolasku, mišljenja su raznovrsna – nažalost, često biblijski neutemeljena i zapravo teološki arogantna. Štoviše, da ponešto anticipiram: takva mišljenja odaju nevjeru. Da bismo razumjeli Isusov drugi dolazak, moramo poći od njegova prvog dolaska – njegova rođenja. Pri tome nije toliko važno poznavati kulturološki kontekst (povijesnospasenjsku teološku rekonstrukciju Julija Afrikanskog prema kojoj je Isus začet 25. ožujka, a rođen 25. prosinca, u trenutku zimskog solsticija ili kratkodnevice, čime se nastojalo inkulturirati sržni kršćanski navještaj – da je "Riječ tijelom postala" (Iv 1, 14) – u rimsku kulturu koja je za zimske kratkodnevice slavila dan nepobjedivog sunca (dies invicti Solis)), koliko je važno poznavati biblijsko-teološko značenje Isusova rođenja. To nikako ne znači da je inkulturacija vjere nevažna, već da inkulturaciji mora prethoditi ispravno teološko razumijevanje.

Tko je moj izbor (Robert Bogešić)

Izbori predstavljaju postupak kojim narod, koji se u izborima nazivaju birači, želi povjeriti obavljanje političke vlasti izabranim predstavnicima. Zato izbori predstavljaju narodnu volju, te su izvor i temelj legitimnosti ukupnog sustava državne vlasti.. To je teorija i dobra želja, ali je li tako i u praksi? Ili dolazimo do one narodne, put za p…. popločen je dobrim željama.

 

Biti slobodan: Moguće samo u Kristu Isusu (Robert Bogešić)

Kada promatramo ljudsku slobodu možemo je odrediti kao sposobnost djelovanja u skladu s naravi. Po čemu se onda ljudska osoba razlikuje od životinja? Ljudi su podložni zakonu savjesti i mogu ostvariti svoju slobodu ako su orijentirani prema slušanju unutarnjeg glasa moralne savjesti.

Za obitelji bez nasilja (Robert Bogešić)

Djeca su naše blago, na mladima svijet ostaje... samo su neke od parola koje koristi moderni svijet. S kojim ciljem, s kojim motivima? Čuvati nove generacije, pokazati im put prema budućnosti u sebi sadrže vrijednosti koje se trebaju promovirati i zalagati se za njih te koje služe izgradnji života. Ipak, ostaju samo riječi na papiru ili riječi koje postaju djela.

Prema rezultatima istraživanja vladinog Ureda za ravnopravnost spolova i udruga Ženska soba-Centar za seksualna prava, na području Republike Hrvatske od travnja do rujna 2010. godine, anketirano je 572 osobe (183 žrtve/svjedoka nasilja u obitelji) te 389 djelatnika institucija, javnih ustanova i organizacija civilnog društva koji rade na problematici nasilja u obitelji).

U sjeni Vezuva i Biblije (Vatroslav Župančić)

U Zagrebu je tijekom proljeća 2011. održana zanimljiva izložba pod nazivom "Pompeji - u sjeni Vezuva". Izložba pokazuje iskopine sa lokaliteta grada Pompeja, koji je bio smješten na obali mora u blizini rijeke Sarno, kraj Napulja. Grad je bio iznimno ekonomski razvijen obzirom da se nalazio na plodnom području, u blizini trgovačkih važnih putova koji su vodili prema središtu carstva, Rimu.

Ali Pompeji su također imali i svoju tamnu stranu. O čemu svjedoče izlošci iz javnih kuća, a svoj razvoj grad je dugovao i sustavu građenom na leđima mnoštva robova.

Religioznost ili prijateljstvo s Kristom (mr. sc. Damir Špoljarić)

Ljubiti Boga je najveća zapovijest i dar koji netko može posjedovati. Jedan teolog je kazao: "Predanost Kristu nadvladat će tisuću zala u našim srcima i najdjelotvornije je oružje protiv zla u našim životima."

Zato je jedan od najlukavijih i smrtonosnijih napada duhovnog neprijatelja na sve kršćane usredotočen upravo na odvraćanje od najvažnije zapovijesti: ljubav spram Boga. Njegova je strategija da upremo pogled na sebe, gledamo na druge i uspoređujemo se jedan s drugim, na zlo i negativno. A taktika dolazi u obliku religioznosti koja je samo lažna zamjena, falsifikat prave ljubavi za Boga i istinskog obožavanja u duhu i istini. Statistike kažu da je velika većina ljudi religiozna.

Most (Ivica Glavačko)

Suosjećanje, što je to u iskreno obraćenog kršćanina? Gdje mu je izvor? Koje je mjerilo? Koliko duboko i daleko dopire? Imam li duha suosjećanja ili samo osjećaje? Ima li prepoznatljiva mjesta za suosjećanje u duhovnoj zajednici i svakodnevnom životu usred bezosjećajnog materijalističkog svijeta u kojem živimo? Nije li to ludost?

Ovo su pitanja nad kojima se zamislim već pri samoj pomisli na tu riječ. Ima li u prigodama izražavanja suosjećanja prave istine ili samo "farizejskog običajnog izričaja"?

Keksi

Zato ne sudite prerano, prije nego dođe Gospodin! On će osvijetliti što je skriveno u tami, objaviti nakane srdaca, i tada će svatko primiti zasluženu pohvalu od Boga. (1 Kor 4: 5)

Jedna je djevojka čekala zrakoplov u čekaonici vrlo prometne i velike zračne luke. Pošto je trebala prilično dugo čekati na svoj let, odlučila je kupiti knjigu u obližnjem aerodromskom kiosku, kako bi joj brže prošlo vrijeme dosadnog čekanja. Uz knjigu je kupila i paketić keksa...

O čemu govorimo kada govorimo o dvije temeljne zapovijedi ljubavi? (dr. sc. Krešimir Šimić)

Prije dvije godine (2007) u jordanskom The Royal Aal al-Bayt Institute for Islamic Thought 138 islamskih intelektualaca i klerika potpisalo je dokument Common Word between Us and You, što je zapravo citat iz Kur'ana (Aal ‘Imran 3, 64), gdje Muhamed Židove i kršćane naziva narodom knjige. Dokument je ubrzo supotpisalo još 166 osoba. U njemu se ističe da bez mira i pravde između kršćana i muslimana – koji zajedno čine više od polovice svjetske populacije – ne može biti niti mira i pravde u svijetu. Nadalje se ističe da temelj za mir i međusobno razumijevanje već postoji. To su, tvrdi se, temeljna načela obje vjere: ljubiti jedinoga Boga i bližnjega, što se potkrepljuje nizom kur'anskih i biblijskih citata. Na reakciju povodom dokumenta nije se dugo čekalo. Ubrzo su uslijedili brojni odgovori kršćanskih teologa, institucija i crkava, i ne tako brojni odgovori Židova.

No, postavlja se pitanje mislimo li mi – kršćani i muslimani – isto kada ističemo dvije temeljne zapovjedi? Točnije – da se poslužim parafrazom eponimnog naslova jedne Carverove kratke priče – o čemu zapravo mi kršćani govorimo kada govorimo o ljubavi prema Bogu i bližnjemu?

Kako provesti u život istinu o ljubavi? (dr. sc. Vedran Đulabić)

Riječi zapisane u Pavlovoj poslanici crkvi u Efezu vjerojatno negdje sredinom prvog stoljeća, postavljaju pred svakog vjernika koji ozbiljno nastoji razvijati i održavati osoban odnos s Bogom vrlo važno pitanje. Kakav je naš odnos prema isitini, a kakav prema ljubavi?

Hvalospjev ljubavi (Anonimni autor)

Kad bih poučavao vještinom najboljih učitelja,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih samo pametan govornik i simpatičan zabavljač.

Kad bi sav narod postao prorok (prof. dr. Aleksandar Birviš)

Mojsije, nesporni čovjek Božji i starješina nad starješinama narodnim, želi da bude što više proroka u narodu. Ako je onda bila potreba prorocima, danas je ta potreba znatno veća. Ljudi oko Mojsija su išli prema naputku Božjem. Znali su što i zašto ih je snašlo.
 
Od tih događaja je prošlo četiri tisuće godina. Da li su današnji ljudi svjesni što ih je sve snašlo? Da li su ljudi kojima ćete vi koliko sutra bit svjetlo i sol svjesni svega što ih je snašlo? Da li su vjerske zajednice u Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Albaniji, Rumunjskoj svjesne svega što ih je snašlo?

Prihvatimo i pomozimo jedni drugima (mr. sc. Robert Bogešić)

Zakon o suzbijanju diskriminacije u svom naslovu sadrži afirmativnu tendenciju izgradnje boljeg društva. Kakvo društvo želimo izgraditi? Martin Luther King izjavio je pred mnoštvom   “I have a dream (imam san)” i započeo je borbu protiv diskriminacije jedne rase. Kakav san sanjamo u Republici Hrvatskoj?

 

Čiji je to dan? (dr. sc. Antal Balog)

Mnogi od nas se još sjećaju godina kada se proslavljao Osmi mart - dan žena.
Tada smo svojim majkama i bakama pjevali uvježbane pjesme na posebnim priredbama u vrtićima i poklanjali darove koje smo izradili na satovima likovnog u osnovnim školama. Kasnije, kada smo se zaposlili, sindikati bi kupovali darove i cvijeće te organizirali posebne ručkove ili večere. Većina kolega sakupljala bi novac za neke dodatne darove.

 

Statistika (dipl. teolog Goran Punda)

Svake nedjelje širom svijeta kršćanski evanđeoski puk slavi i štuje Boga pjesmom, kliktanjem i plesom. Istovremeno se u istim crkvama događa apoteoza propovjednika, apostola, proroka i velikih vođa, začinjena apostrofiranim tituliranjem i neskrivenim divljenjem. Dotični se hvastaju brojem osnovanih crkava, udruženja, službi, sagrađenih zgrada i bogomolja, milijunskim (valuta nebitna) transferima i mnoštvom sljedbenika.

Jesu li decibeli presudni? (Oliver Buljat)

Jedna od čestih tema na Putu je slavljenje Boga. U Bibliji, posebice u Starom zavjetu, lako je naići na temu slavljenja kada je u pitanju izvanjska izvedba. Općenito, za slavljenje je potreban objekt kojem dajemo slavu i razlog zbog kojeg ga slavimo. Tako je Izraelov Bog Jahve predstavio sebe kao Osobu koja će skrbiti za sve potrebe Izraelaca, a oni zauzvrat trebaju slušati Njegove zapovijedi. Izraelci su tako glasom i instrumentima slavili svoga Boga, najčešće spominjući njegova djela koja nitko drugi ne može izvesti, i ponekad su spominjali odlike njegovog karaktera (Ps 106).

 

Pravednost i(li) nepravednost (mr. sc. Robert Bogešić)

U životu nam se često događa da nije onako kako smo isplanirali. Tko je kriv?

Prijatelji su došli na kavu. U veselju što su došli gosti počeo sam kuhati vodu, pa žlica nescafe, pola vode, malo mlijeka, dvije žlice šećera. Mislio sam da je šećer. Kako je prijateljica popila, još brže je izbacila kavu iz usta. Nije problem oprati šalicu i napraviti novu kavu s pravim šećerom, a ne solju. Treba oprati i stolnjak, obrisati stol, pa i tepih.

Dakle, nikada ne znamo kakve će biti posljedice. Ponekada smo mi krivi, ponekada ljudi oko nas. Ponekada, čak i ako ne znam tko je kriv, ma pronaći ću ja krivca. Ali, uglavnom ne pogledamo na sebe.

 

Božji darovi za tebe (dr. sc. Stanko Jambrek)

Prihvati svoje božansko nasljedstvo.

Još uvijek se sjećam razgovora s mladićem čija me reakcija na spominjanje Boga duboko potresla. Razgovarali smo općenito o životu, svakodnevnim vrijednostima, radostima i teškoćama. Razgovor je jednostavno tekao, kao da smo iste proživjeli događaje, vodili iste borbe i sudjelovali u istim veselim događajima. Nadopunjavali smo se. A onda smo počeli razgovarati o Bogu. Tu smo zapeli. Čim sam spomenuo Boga, izraz njegova lica se promijenio, ušutio je i vrlo se uozbiljio. I dok sam mu govorio o svome živom i dinamičnom odnosu s Bogom, naglo me je prekinuo.

"Bog ne postoji!" ljutito mi je rekao, "ako i postoji, nije ga nimalo briga za mene!" Nakon toga je šutio, zamišljen, a na licu mu se odražavao grč pomiješan s tugom i bijesom. Šutio sam i ja, čekajući neko detaljnije pojašnjenje. Uspio je nakon nekog vremena samo procijediti nekoliko riječi. "Možda Bog i voli sve one ljude koji nedjeljom odlaze u crkvu, ali mene ne voli i nikada mi ništa nije dao." Srdito je prekinuo naš razgovor, energično ustao i udaljio se bez pozdrava.

 

Ljubiti Božji svijet (Ken Chant)

Najgori problemi s kojima se ljudi suocavaju potjecu od njihovih vlastitih stavova, od nacina kako se ophode prema sebi. Ponekad njihova ludost ukljucuje iskrivljeno sebeljublje, u protivnom, pocinju mrziti sebe. Ima i onih koji pate u tom odnosu ljubavi i mržnje u kojemu nisu sigurni vole li se ili mrze.

Postoji mali broj onih koji dolaze do mjesta lagane i blagoslovljene harmonije uravnoteženoga blagostanja, koje Pavao opisuje pomocu grcke imenice “epieikeia”: “Neka vaša blagost bude poznata svim ljudima!” (Fil 4,5).

Prevodioci imaju poteškoca s rijeci epiekeia zato što u engleskom jeziku (pa ni u hrvatskom) ne postoji ekvivalent s istim znacenjem. U Novom zavjetu se pojavljuje sedam puta i prevodi se razlicito: ljupkost, umjerenost, krotkost, blagost, obzirnost, nesebicnost, velikodušnost, snošljivost, milosrdnost i širokogrudnost.

Nadalje, epiekeia takoder ima smisao primjerenosti, strpljivosti, poštenja, dobrote i pravednosti. Rijec ima raznolika znacenja!

Čini se kako je Mattew Arnold došao blizu razumijevanja ideje koju je Pavao izrazio: “No ostaje pitanje: što je zapravo pravednost? Isusov postupak, tajna i blaga razumnost.”

Poznavanje svoga neprijatelja (Dean Sherman)

U Pavlovo vrijeme hrvanje je bio popularan sport, zato ga je Pavao upotrijebio kao analogiju za duhovno ratovanje. Postoje neke važne sličnosti između sportskog hrvanja i duhovne borbe.

Za razliku od većine sportova hrvanje ne ostavlja nimalo vremena da se opustiš ili predahneš. Od prvoga trenutka početka svake runde, hrvanje traži stalnu koncentraciju. Svaka misao mora biti usredotočena i svaki mišić spreman. Izgubiti koncentraciju makar na tren, znači protivniku osigurati pobjedu, ili u najmanju ruku izgubiti prednost.

Duhovna je borba neprekidna, poput hrvanja. Kada bih mogao impresionirati kršcane samo jednom stvari, bilo bi to da je naša borba apsolutno neprekidna: rat se vodi 24 sata na dan, sedam dana tjedno, 52 tjedna godišnje. Sotona si ne uzima slobodno vrijeme u subotu navečer ili ponedjeljak ujutro, i nikada ne odustaje zbog bolesti. On je nepopustljiv u svojim pokušajima da osujeti Božje djelo u nama i kroz nas.

Kad kažem da je borba neprekidna, ne kažem da se trebamo boriti kako bismo zadržali ono što je Bog učinio. Ne trebamo se boriti kako bismo postigli spasenje. Božja milost nas je dovela do tog stanja. Ne stojimo za spasenje već poradi spasenja.

Kao što je ranije spomenuto, veći dio borbe je izvojevan našom svjesnošcu o djelovanju neprijatelja. Nije stvar u neprekidnoj borbi, već u svjesnosti da se borba odvija u svakoj minuti naših života.

 

Bla bla (Joyce Meyer)

Previše ljudi 'čeka' Boga, kupuje loto listiće i čeka dobitak. Previše ljudi čeka da se nešto dogodi. Ako prestanemo čekati i krenemo u akciju, stvari će se odmah početi događati – možda to neće biti one koje smo očekivali, ali će sigurno za nas biti bolje od onih koje možda uzaludno čekamo. Naš bi narod rekao: „bolje vrabac u ruci, nego golub na grani!“

Biblija je puna naputaka u kojima nas se potiče da budemo aktivni. Iako je u biti jednostavno odlučiti se i biti aktivan umjesto pasivan, milijuni ljudi to potpuno ignorira. Možda misle da će se stvari riješiti same od sebe. E, pa, neće! Ništa se dobro ne događa slučajno, samo od sebe.

Samo željeti nešto neće proizvesti rezultate koje želimo; moramo agresivno učiniti ono što treba biti učinjeno da bismo postigli ono što želimo. Nikada nećemo pronaći uspješnog čovjeka koji provodi život samo u čežnji za uspjehom. Niti ćemo pronaći čovjeka koji ništa ne radi, a nekako je postao uspješan. Isti se principi primjenjuju i na revoluciji ljubavi. Ako želimo voljeti ljude kao što nas je Isus poučio, morat ćemo to činiti sa svrhom. Neće se dogoditi samo od sebe.

Biblija kaže da trebamo nastojati promicati dobro (vidi 1. Solunjanima 5,15). „Nastojati“ je snažna riječ koja znači „žudjeti za nečim, težiti određenom cilju, ići za nečim“. Ako tražimo prilike u kojima ćemo moći nastojati promicati dobro, sigurno ćemo ih naći, a to će nam pomoći da ne budemo lijeni, besplodni. Moramo sami sebe pitati bdijemo li i jesmo li aktivni ili smo pasivni i nezainteresirani. Bog bdije i aktivan je. Drago mi je da je tako jer bi, u suprotnome, naš život bio daleko teži. Bog nije samo stvorio svijet. On ga aktivno uzdržava, jer zna da se dobre stvari neće pojaviti same od sebe, nego kao rezultat ispravnog djelovanja (vidi Hebrejima 1,3).

Uravnotežene i od Boga nadahnute aktivnosti čuvaju nas od lijenosti i besplodnosti, tako da su nam zapravo zaštita. Čini se da se ne trebamo puno truditi da bismo učinili nešto što je pogrešno. Ako ne odlučimo učiniti ono što je ispravno, naša nas narav vuče u pravcu grijeha.

Preuzeto sa www.samopismo.net

U slavljenju je pobjeda (Wesley L. Duuwel)

Baš kao što u ljudskoj borbi vojnici koriste svako moguće oružje koje im može pomoći u ostvarivanju konačne pobjede, tako te i u duhovnoj borbi Sveti Duh može s vremena na vrijeme voditi da promijeniš svoju vrstu pristupa.


On te može voditi takvoj vjeri da će tvoja usta biti ispunjena slavljenjem Boga. Slavljenje frustrira Sotonu, jer se on boji Isusova imena.

''Nek se sveti raduju u slavi, neka kliču s ležaja svojih. Nek' im pohvale Božje budu na ustima, mačevi dvosjekli u rukama da im kraljeve bace u lance, a odličnike u okove gvozdene; da na njima izvrše sud davno napisan nek bude na čast svim svetima njegovim! Aleluaj!'' (Ps 149,5.6.8.9).

S Božjom riječju, tvojim dvosjeklim mačem (Heb 4,12) u rukama i Božjim pohvalama na svojim ustima, svi će zlodusi pobjeći pred tobom. Baš kao što je Bog postavio zasjedu (vjerojatno uz pomoć anđela), kad su Ga Izraelci slavili, tako će i u tvom slučaju satrti Sotonu, dok Ga budeš slavio.

Preuzeto sa www.samopismo.net

Siguran i zaštićen u Isusovom naručju

"Moje ovce slušaju glas moj. Ja ih poznajem, one idu zamnom. Ja im dajem vječni život. One sigurno neće nigda propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke." Iv 10:27-28

"Stanimo sa strane i pogledajmo auto kartu, prije nego li se potpuno izgubimo." Izgled kvarta nije nam ulijevao sigurnost, a naša prisutnost kao turista, u okružju tolikog siromaštva, mogla je biti očita meta. Dok smo sjedili u našem vozilu, pažljivo smo pregledavali kartu. Odjednom su se vrata na strani moje žene, naglo otvorila; jedna je ruka brzim pokretom uhvatila našu naprtnjaču, i prije nego li smo shvatili što se desilo, gledali smo dvojicu mladića kako bježe među zgrade tog zloglasnog kvarta. U roku od dvije sekunde doživjeli smo pljačku. Ispunili su nas razni neugodni osjećaji, ali najjači bila je ljutnja; ljutnja zbog toga što nismo slušali savjete prijatelja i rodbine koji poznaju taj grad: Preporučili su nam da se uvijek zaključavamo kad smo u vozilu.

Biblija sadrži puno savjeta o tome kako najbolje živjeti na ovoj zemlji i kako ostati siguran u zagrljaju nebeskog pastira. Ovca se ne zna sama orjentirati: potreban joj je glas njenog pastira; prepoznaje i voli taj glas jer ju nikad nije razočarao nego ju je uvijek vodio na najobilnija mjesta. U Isusovom naručju moći ćeš se osjećati siguran i zaštićen. Slušaj njegov glas koji te vodi i savjetuje. Čitaj njegovu riječ.

Razočarenja

"Tko god vjeruje u njega, neće se razočarati." Rim 10:11

"Zašto moja baka ne dolazi?" bunila se Sara mami dok je ona pokušavala peglati. "Tvoja baka?", pitala je mama ne shvaćajući. "Zašto bi tvoja baka trebala doći?"

Sara je bila u pravu; jučer je njezina baka olako rekla: "Žao mi je, ali sada moram ići. Sutra ću doći." Za Saru su te riječi bile obećanje, i tim riječima Sara je vjerovala, ali se kasnije razočarala. Mala životna razočarenja počinju vrlo rano. Neizbježno, nakon njih dolaze i ona velika. Bog nikad ne razočarava. Kako to možemo dokazati?

Prije svega, potrebno je poznavati obećanja sadržana u Njegovoj riječi. Međutim, postoje i stvari koje Bog ne obećava: na primjer, ne obećava da u ovom životu nećemo imati poteškoće. Ali obećava da će uvijek biti uz nas. Čak i u najtamnijoj dolini moći ćemo osjetiti Njegovu blizinu, ljubav i utjehu. Bog nam obećava da povjerenje koje imamo u Njega, donosi mir i vječni život.

Ako su te prijatelji ili rodbina razočarali, od danas počni vjerovati u Onoga koji nikad ne razočarava. Isus je vjerni prijatelj.

Tajna bol pastora (Philip Wagner)

Peter Drucker, poznati bivši poslovni guru, rekao je da četiri najteža radna mjesta u Americi (ne nužno idućim redoslijedom) uključuju:

- predsjednika SAD-a
- predsjednike sveučilišta
- izvršne direktore bolnica, te
- pastore.

Je li ovo točno? Pastori vole Boga i vole ljude. Mole za njih, uvode ih u vjeru u Krista, te ih poučavaju Riječi Božjoj.

To je posao snova! Svakodnevno čitate Bibliju, ponekad igrate golf, te propovijedate. I ja bih to!
Ali evo tajne. Posao pastora je strašno zahtjevan. Nije za mlakonje.
Ovo je stvarnost – radno vrijeme pastora nikada ne završava i nosi sa sobom jedinstvene izazove.

Neki se pastori strašno iznure nastojeći pomoći ljudima. Neki rane svoje obitelji jer su i one dio njegove službe. Drugi cvjetaju u svojim službama i osobnim životima.

Otprilike 85% američkih crkvi ima manje od 200 članova. 60% crkava ima manje od 100 ljudi. Prosječna veličina zajednice broji 89 ljudi. Osoblja je malo, a potrebe su velike. Često je dužnost pastora da budu biblijski učitelji, stratezi, vizionari, kompjuterski stručnjaci, savjetnici, javni govornici, voditelji slavljenja, molitveni ratnici, mentori, rukovodstveni treneri, te prikupljači financijskih sredstava.

Što je prava istina o Božjoj ljubavi? (Oliver Buljat)

Božja ljubav je tajna. Od stvorenih bića nitko osim ljudi nije predviđen upoznati Božju ljubav. 

Ljudi koji odgovore na Božju ljubav bivaju istrgnuti iz tame Očevom rukom. 

Biti spašen znači bit premješten u kraljevstvo Sina, odnosno kraljevstvo Očeve ljubavi prema Sinu (Kol 1,13).

Bog je svu svoju ljubav usmjerio samo prema jednom objektu – misterioznom biću – svome Sinu Isusu Kristu. Otac je sve stvorio po svome Sinu, kroz Sina i za Sina (Kol 1,15.16).

Odvojeno od Sina nemoguće je biti dionikom Očeve ljubavi. Otac daje svoju ljubav samo ljudima koji ljube Sina (Iv 14,21).

Kada Očeva ljubav ispuni čovjeka, čovjek vjeruje u Sina i tu vjeru očituje:

- vršeći Sinove zapovijedi (Iv 14,15)

- čuvajući Sinove riječi (Iv 15,7-10)

- umirući sebi, a živeći za Sina (Gal 2,20)

- ljubeći Sinovu braću i sestre do smrti (Iv 13,34-35)

Ljubav Božja teče samo na relaciji Otac – Sin - Otac. Vječni život svih bića je u Sinu, odnosno Sin je život svim ljudima(Iv 14:6). Ne imati Sina znači prebivati u smrti (1 Iv 5:12).

Izgradnja (Oliver Buljat)

Na toj Stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Mt 16:19

Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka pazi kako naziđuje. Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist. Naziđuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom - svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati. Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj.
1Kor 3:10-15

Pismo jasno otkriva čime se Bog bavi na ovoj "lopti" zvanoj Zemlja. On sakuplja sebi ugodan narod da od njega, kao građevinskog materijala, gradi nadnaravni organizam, duhovni Hram u kojem Bog stanuje. On se ne bavi organizacijom niti poboljšanjem zemaljskih društvenih uređenja jer zna da su utemeljena na paloj, pobunjenoj prirodi. Kada je đavao rekao Isusu da su sva kraljevstva na Zemlji njegova, Isus mu se nije protivio, jer je to točno. Cijeli svijet sa svim društvenim uređenjima je u vlasti zloga, samo sveti Hram, istinska, Krvlju Janjeta, iskupljena Crkva je Božja tvorevina. Ta tvorevina je trenutno u izgradnji i svaki je vjernik pozvan prepustiti i podložiti sebe da kao građevinski materijal i sugraditelj sudjeluje u izgradnji svetog Božjeg Hrama. Ovisno o suradnji s Graditeljem vjernik će biti pozicioniran u vječnosti. Kako, i zašto je radio pokazat će dan Kristovog suda. Želim ti da budeš obilno nagrađen/a od Majstora Graditelja.

Otvorena vrata

Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se. Ivan 10:9

Nije bilo kraja dugom redu pred blagajnom na kolodvoru. Moj vlak samo što nije stigao, nisam ga smio propustiti: taj susret je bio previše bitan za mene. Napokon je došao moj red. Kada sam dobio kartu, vlak je već dulje stajao na peronu. Potrčao sam što god sam brže mogao, ali penjući se po stepenicama, začuo sam zvuk zatvaranja vrata. Bez daha sam gledao vagone kako su sporo prolazili predamnom. Začudio sam se kad sam ugledao jedna otvorena vrata. Počeo sam trčati i napokon sam uspio uskočiti u vlak. Čim sam ušao, vrata se zatvoriše iza mene, a pored njih stajao je čovjek držeći se za rukohvat. Sav zadihan, zahvalio sam mu se što je vrata držao otvorenima.

Čovjek me pogleda i izusti: "Ma kakvi, vrata se nisu zatvarala, a ja sam ih na sve načine pokušavao zatvoriti." Tada zahvalih Bogu i sjetih se Isusove izjave: "Ovo govori Sveti,Istiniti; onaj koji ima "Davidov ključ"; onaj koji otvori - i nitko ne zatvori; onaj koji zatvori - i nitko ne otvori: Poznam tvoja djela. Gle, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko ne može zatvoriti jer si, unatoč svojoj maloj snazi, sačuvao moju riječ i nisi se odrekao moga imena." (Otkrivenje 3:7-8).

Bog je otvorio jedna vrata i za tebe, ne bi li želio ući?

Ulica zahvalnosti

Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova. Psalam 103:2

"Odlučio sam, prodat ću ovu kuću!" Gospodin Valerio je već nekoliko godina živio sam i umorio se gledati uvijek ista četiri zida. Želio je kuću koja bi zadovoljila njegova očekivanja. To razdoblje njegovog života nije bilo baš najsjajnije, često je mrmljao i htio promijeniti okruženje.

Unajmio je agenciju za prodaju svoje kuće i provodio mnogo vremena listajući časopise s oglasima o prodaji kuća. Napokon mu "zapne za oko" jedan oglas. Pomisli: "Mora da je ta divna kuća, baš poput one koju ja tražim". Nakon dogovora s agencijom, ode pogledati kuću. Sa velikim iznenađenjem shvati da je kuća njegovih snova bila baš... njegova kuća!

Nezadovoljstvo je veliko zlo. Nismo zadovoljni onime što nam Bog daje, možda živimo u obilju i udobnostima, ali ne vidimo lijepe stvari koje nas okružuju; usmjeravamo pogled samo na ono što nemamo. Pogotovo ne primjećujemo ljude koji nas vole; ne razmišljamo da ljubav koju bi mogli pružiti drugima ima veću vrijednost od stvari. Bog je dobar prema svojoj djeci. Mi ne zaslužujemo ništa, ali On brine o nama. Prođimo kroz ulicu zahvalnosti ostavljajući pustinju nezadovoljstva.

Legalizam ili spasenje (Oliver Buljat)

O nerazumni Galaćani! Tko vas je začarao? Vas kojima je Krist bio kao naslikan pred očima. Želio bih znati jeste li primili Duha tako što ste se pridržavali Zakona ili tako što ste povjerovali u Poruku Evanđelja? Pa zar ste tako nerazumni da počinjući s Duhom sada završavate s tijelom? Jeste li uzalud toliko toga doživjeli? Ako je doista uzalud? A onaj koji vam daje Duha i čini među vama čudesa, čini li to zbog vršenja zakona ili zbog prihvaćanja vjere?    Gal 3:1-5

Pismo upozorava kršćane da ih đavo želi prožderati (1Pet 5:8). Vračanje je uvijek bilo njegovo glavno oružje. Ono u sebi uključuje manipulaciju, kontrolu i zastrašivanje kroz laganje i navođenje čovjeka da pokuša zadobiti pravednost kroz vlastita djela i napore. Prikrivanje Istine i stvarnosti Kristovog djela na križu i načina kako ta blagoslovljena stvarnost djeluje u životu vjernika glavni je cilj đavlovog pokušaja vračanja u životu vjernika.

Galaćani su primili blagoslovljeno spasenje, otkupljenje, posinjenje i svi su bili ispunjeni Svetim Duhom. Bili su puni ljubavi prema Isusu Kristu, Pavlu kao Kristovom apostolu i jedni prema drugima. To je bilo stoga jer su bili ispunjeni i vođeni Kristovim Duhom. Do Pavla su došle vijesti kako sada među njima postoje trzavice, nadimanja i počinju se sve više očitovati djela tjelesne, grešne naravi. Pomno ispitavši što se događalo u njegovoj odsutnosti Pavao postavlja ključno pitanje, a s tim i dijagnozu korjena svih njihovih problema:

Jeste li primili Svetog Duha vršenjem Mojsijevog Zakona ili vjerom u Poruku Evanđelja?

Miran usred oluje

Mir i obraćenje - spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša. Izaija 30:15

Odjednom je veliki dobermann zaskočio moju mačku, a ona je u zadnji tren uspjela pobjeći kroz prozor u prizemlju. Pas je lajao s druge strane ograde. Iako sam vjerovao da je mačka uspješno spašena, ona uopće nije izgledala sretno. Dobermann nikako nije mogao doći do nje, ali strah koji su utjerivali opasni očnjaci, natjerao je mačku da siđe sa prozora i pokuša pobjeći. U tom je trenu pas zgrabio mačku i ubio je. Mogli bismo reći da se mačka ponijela vrlo glupo.

Moramo priznati da je strah jako loš savjetnik, čak i za tako razumna bića poput nas. Čim pomislimo da bi se naš život mogao naći u opasnosti, lako izgubimo kontrolu. Smirenost ne bi trebala biti naša snaga samo u trenucima panike, već i tokom svakog najobičnijeg dana. Ali odakle izvući smirenost i radost u tako pomamnom društvu? Kako prolaziti razdoblja poteškoća bez očajavanja? Trebali bismo pronaći mirnu točku usred oluje, mirno svjetlo usred tame... nemoguće je pronaći sve to u nama ili u našem ljudskom prostoru.

Bog je taj koji nas poziva da pogledamo prema Njemu oslanjajući se s potpunim povjerenjem na Njegovu ljubav. Naša snaga ne može biti temeljena na samopoštovanju i samopouzdanju, ili na pozdanju u drugu osobu; već jedino na vjeri u svemogućeg Boga!

Hod u integritetu (Paul Trementozzi)

Izreke 19,1  i  Psalam 25,21, Izreke 21,2

Integritet je puno više od raditi nešto ispravno, ono ima više veze sa stavom našeg srca nego sa našim djelima, ali utječe na naša djela. Integritet nije ni legalizam. Naše spasenje ne počiva na našim djelima već na djelu Isusa Krista. Stav našeg srca utječe na naša djela. Mi imamo integritet kada dozvolimo Kristu da kroz nas vodi druge k njemu. Svijet vrjednuje naša djela i postignuća, ali Krist vrjednuje stav našeg srca. Integritet nas poziva da svakodnevno slijedimo Isusa.

Integritet na primjeru Abrahama:

Izaija 51,1-2; Djela 7, 1-4 ; Galaćanima 3,8

Bog poziva Abrahama da ostavi sve, svoju zemlju obitelji i imanje „da izađe iz očinskog doma i zemlje“ (Postanak 12,1-9)

Abraham je polovično poslušao Božju zapovijed (Post 12,5), jer je poveo sa sobom sve svoje imanje i cijeli svoj očinski dom što ga je usporilo na putu. Pretpostavlja se da je krenuo na put s oko 2.500 ljudi.U Haranu  je morao čekati da mu umre otac oko 5 god.. Je li to hod u integritetu?

Razgovor s Bogom! (autor nepoznat)

"Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?" zapita Bog.

"Ako imaš vremena" rekoh.

Bog se nasmiješi."Moje je vrijeme vječnost. Što si me htio pitati?"

"Što te najviše iznenađuje kod ljudi?"

Bog odgovori:
"Što im je djetinjstvo dosadno. Žure da odrastu, a potom bi željeli ponovo biti djeca.
Što troše zdravlje da bi stekli novac, pa potom troše novac da bi vratili zdravlje.
Što razmišljaju usko o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.
Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli."
 
Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini.
 
Tada upitah: "Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?"
 
Osmjehujući se, Bog odgovori:
"Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije najvrednije ono sto posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređvati s drugima ... Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati.... tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreči niti pokazati. Da nauče, da se novcem može kupiti sve. Osim sreće i ljubavi. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima ... a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati."

Sedam smrtnih grijeha u razrješenju sukoba

1. Ustrajati na govoru o prošlosti

Umjesto razmatranja ponašanja u prošlosti kako bismo dokučili zašto smo se našli u trenutnoj situaciji, zaboravite ju. Razgovor o onome što se dogodilo samo budi negativne emocije i potiče sukob, umjesto da ga razriješi.

2. Pokušavati ‘popraviti’ emocije

Emocije su jednostavno rezultat naše interpretacije i odgovora na svijet koji nas okružuje.

Možemo kontrolirati naše ponašanje. Uglavnom ne možemo kontrolirati svoje emocije. A svakako ne možemo kontrolirati emocije drugih ljudi.

Kad pokušavamo popraviti emocije, utapamo se u razgovor o nečemu što ne možemo kontrolirati. Time se nađemo zarobljeni u spirali negativne komunikacije koja sukob samo produbljuje, a ne rješava.

Tko je živ? (mr. sc. Robert Bogešić)

Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje nego uskrsnu!... (Lk.24,5-6)

Svijet i čovječanstvo ispunjeni su nemirom i tamom beznađa, izgubljeni lutaju prostranstvima pohlepe, ljubomore, laži. Traže smisao, ljubav… traže život!

Gdje usmjeriti svoj pogled? Prema čemu ili prema kome? Da li prema nasilju, ratovima, otimačinama, strahovima, materijalnim bogatstvima, raspalim brakovima i obiteljima. Može li današnja politika, mogu li političari, političke stranke, političke ili gospodarske institucije pronaći izlaz iz takvog puta, puta siromaštva, moralne i duhovne krize? NE! Oni gledaju samo sebe.

U vrijeme kada se oko nas čuju jauci, pozivi za pomoć, čuje se vapaj: Tko može pomoći?

Nemojmo tražiti Živoga među mrtvima. On je živ i daruje svoj život nama, tebi. Donosi nadu koja mijenja svijet oko sebe, koja mijenja svijet u sebi, koja mijenja srca. Srca koja postaju živa i nisu više tvrda i kamena.

Vrijeme je kada se sjećamo osobe koja je umrla za nas. Može li to netko napraviti? Zašto je ona umrla za nas, za mene?

Biti vjernik, a (ne)slobodan (mr. sc. Robert Bogešić)

U Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, članak 18 zapisano je: Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere; to pravo uključuje slobodu da se mijenja vjera ili uvjerenje i slobodu da se, bilo pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoja vjera ili uvjerenje poučavanjem, praktičnim vršenjem, bogoslužjem i obredima.

Zakoni i pravila mogu biti propisani, ali tko garantira kako će se oni i provoditi. Manipulirati mogu oni koji ih donose, ali i oni koji bi ih trebali primjenjivati. Vrijeme je kada se svaka sloboda shvaća kao pravo, ali, ako je moguće, bez obveza. Znači li to da sloboda jer imamo pravo, podrazumijeva i slobodu jer nemamo obveza. Kojim putem i kakve slobode to ide današnji svijet?

Zanimljiva je i priča kako je Voltaire jednom prigodom u Parizu naišao na procesiju te je zastao i skinuo šešir. Kad su ga upitali, iznenađeni i začuđeni, zašto je to učinio, jer su smatrali kako je upravo on najpoznatiji protivnik Crkve svoga doba, rekao je kako Bog i on ne razgovaraju, ali se međusobno pozdravljaju. Svodi li se današnji svijet na slobodu da nekog pozdravimo ili ne pozdravimo. Je li dovoljno samo pozdravljati ili ne pozdravljati ili je dobro ponekada i popričati.

Božić - korak bliže Kristovom ponovnom dolasku (dr. sc. Antal Balog)

Drugi dan je Božića 2011. godine

Ulazeći sinoć u dnevni boravak čuo sam kako se televizijski večernjidnevnik završava kršćanskom pjesmom "Dajemo Ti slavu, čast i hvalu..." Pjesma je nastala u tradiciji worship-a protestantske Amerike, aizvodio ju je jedan naš katolički bend. U mom kršćanskom okruženju pjevamo je već tridesetak godina. Povremeno je možemo čuti na bogoslužjima različitih crkvava, na kršćanskim glazbenim festivalima, na radiju, a sada, evo, i na televiziji.

Tebi podižemo ruke, Tvoje ime slavimo...

A ne tako davno, prije dvadesetak godina, božićni blagdani bili su drugačiji. Nije bilo demokracije niti vjerskih sloboda. Za Božić smo išli u školu ili radili, a doma i u crkvama ga potiho slavili, svakako ne potajno, ali niti javno, nešto između, kao i mnogo toga drugoga u vremenima tzv. "samoupravnog socijalizma". Neki kažu da nam je onda bilo bolje i da je tada bilo svega. Drugi tvrde da je danas bolje, jer imamo više sloboda uključujući i one vjerske. Treći šute i nekako slute da zlo i nevolje mijenjaju svoja lica i pojavnosti, a ljudi mijenjaju ramena na kojima ga nose, i da je zlo stalno tu negdje, u našoj blizini.

Isusov dolazak (dr. sc. Krešimir Šimić)

Kada se spomene Isusov dolazak, najčešće se pomisli na Paruziju, Isusov drugi dolazak. Kada je pak riječ o Isusovu drugom dolasku, mišljenja su raznovrsna – nažalost, često biblijski neutemeljena i zapravo teološki arogantna. Štoviše, da ponešto anticipiram: takva mišljenja odaju nevjeru. Da bismo razumjeli Isusov drugi dolazak, moramo poći od njegova prvog dolaska – njegova rođenja. Pri tome nije toliko važno poznavati kulturološki kontekst (povijesnospasenjsku teološku rekonstrukciju Julija Afrikanskog prema kojoj je Isus začet 25. ožujka, a rođen 25. prosinca, u trenutku zimskog solsticija ili kratkodnevice, čime se nastojalo inkulturirati sržni kršćanski navještaj – da je "Riječ tijelom postala" (Iv 1, 14) – u rimsku kulturu koja je za zimske kratkodnevice slavila dan nepobjedivog sunca (dies invicti Solis)), koliko je važno poznavati biblijsko-teološko značenje Isusova rođenja. To nikako ne znači da je inkulturacija vjere nevažna, već da inkulturaciji mora prethoditi ispravno teološko razumijevanje.

Tko je moj izbor (mr. sc. Robert Bogešić)

Izbori predstavljaju postupak kojim narod, koji se u izborima nazivaju birači, želi povjeriti obavljanje političke vlasti izabranim predstavnicima. Zato izbori predstavljaju narodnu volju, te su izvor i temelj legitimnosti ukupnog sustava državne vlasti.. To je teorija i dobra želja, ali je li tako i u praksi? Ili dolazimo do one narodne, put za p…. popločen je dobrim željama.

 

Biti slobodan: Moguće samo u Kristu Isusu (mr. sc. Robert Bogešić)

Kada promatramo ljudsku slobodu možemo je odrediti kao sposobnost djelovanja u skladu s naravi. Po čemu se onda ljudska osoba razlikuje od životinja? Ljudi su podložni zakonu savjesti i mogu ostvariti svoju slobodu ako su orijentirani prema slušanju unutarnjeg glasa moralne savjesti.

Za obitelji bez nasilja (mr. sc. Robert Bogešić)

Djeca su naše blago, na mladima svijet ostaje... samo su neke od parola koje koristi moderni svijet. S kojim ciljem, s kojim motivima? Čuvati nove generacije, pokazati im put prema budućnosti u sebi sadrže vrijednosti koje se trebaju promovirati i zalagati se za njih te koje služe izgradnji života. Ipak, ostaju samo riječi na papiru ili riječi koje postaju djela.

Prema rezultatima istraživanja vladinog Ureda za ravnopravnost spolova i udruga Ženska soba-Centar za seksualna prava, na području Republike Hrvatske od travnja do rujna 2010. godine, anketirano je 572 osobe (183 žrtve/svjedoka nasilja u obitelji) te 389 djelatnika institucija, javnih ustanova i organizacija civilnog društva koji rade na problematici nasilja u obitelji).

U sjeni Vezuva i Biblije (Vatroslav Župančić)

U Zagrebu je tijekom proljeća 2011. održana zanimljiva izložba pod nazivom "Pompeji - u sjeni Vezuva". Izložba pokazuje iskopine sa lokaliteta grada Pompeja, koji je bio smješten na obali mora u blizini rijeke Sarno, kraj Napulja. Grad je bio iznimno ekonomski razvijen obzirom da se nalazio na plodnom području, u blizini trgovačkih važnih putova koji su vodili prema središtu carstva, Rimu.

Ali Pompeji su također imali i svoju tamnu stranu. O čemu svjedoče izlošci iz javnih kuća, a svoj razvoj grad je dugovao i sustavu građenom na leđima mnoštva robova.

Religioznost ili prijateljstvo s Kristom (mr. sc. Damir Špoljarić)

Ljubiti Boga je najveća zapovijest i dar koji netko može posjedovati. Jedan teolog je kazao: "Predanost Kristu nadvladat će tisuću zala u našim srcima i najdjelotvornije je oružje protiv zla u našim životima."

Zato je jedan od najlukavijih i smrtonosnijih napada duhovnog neprijatelja na sve kršćane usredotočen upravo na odvraćanje od najvažnije zapovijesti: ljubav spram Boga. Njegova je strategija da upremo pogled na sebe, gledamo na druge i uspoređujemo se jedan s drugim, na zlo i negativno. A taktika dolazi u obliku religioznosti koja je samo lažna zamjena, falsifikat prave ljubavi za Boga i istinskog obožavanja u duhu i istini. Statistike kažu da je velika većina ljudi religiozna.

Most (Ivica Glavačko)

Suosjećanje, što je to u iskreno obraćenog kršćanina? Gdje mu je izvor? Koje je mjerilo? Koliko duboko i daleko dopire? Imam li duha suosjećanja ili samo osjećaje? Ima li prepoznatljiva mjesta za suosjećanje u duhovnoj zajednici i svakodnevnom životu usred bezosjećajnog materijalističkog svijeta u kojem živimo? Nije li to ludost?

Ovo su pitanja nad kojima se zamislim već pri samoj pomisli na tu riječ. Ima li u prigodama izražavanja suosjećanja prave istine ili samo "farizejskog običajnog izričaja"?

Keksi

Zato ne sudite prerano, prije nego dođe Gospodin! On će osvijetliti što je skriveno u tami, objaviti nakane srdaca, i tada će svatko primiti zasluženu pohvalu od Boga. (1 Kor 4: 5)

Jedna je djevojka čekala zrakoplov u čekaonici vrlo prometne i velike zračne luke. Pošto je trebala prilično dugo čekati na svoj let, odlučila je kupiti knjigu u obližnjem aerodromskom kiosku, kako bi joj brže prošlo vrijeme dosadnog čekanja. Uz knjigu je kupila i paketić keksa...

O čemu govorimo kada govorimo o dvije temeljne zapovijedi ljubavi? (dr. sc. Krešimir Šimić)

Prije dvije godine (2007) u jordanskom The Royal Aal al-Bayt Institute for Islamic Thought 138 islamskih intelektualaca i klerika potpisalo je dokument Common Word between Us and You, što je zapravo citat iz Kur'ana (Aal ‘Imran 3, 64), gdje Muhamed Židove i kršćane naziva narodom knjige. Dokument je ubrzo supotpisalo još 166 osoba. U njemu se ističe da bez mira i pravde između kršćana i muslimana – koji zajedno čine više od polovice svjetske populacije – ne može biti niti mira i pravde u svijetu. Nadalje se ističe da temelj za mir i međusobno razumijevanje već postoji. To su, tvrdi se, temeljna načela obje vjere: ljubiti jedinoga Boga i bližnjega, što se potkrepljuje nizom kur'anskih i biblijskih citata. Na reakciju povodom dokumenta nije se dugo čekalo. Ubrzo su uslijedili brojni odgovori kršćanskih teologa, institucija i crkava, i ne tako brojni odgovori Židova.

No, postavlja se pitanje mislimo li mi – kršćani i muslimani – isto kada ističemo dvije temeljne zapovjedi? Točnije – da se poslužim parafrazom eponimnog naslova jedne Carverove kratke priče – o čemu zapravo mi kršćani govorimo kada govorimo o ljubavi prema Bogu i bližnjemu?

Kako provesti u život istinu o ljubavi? (dr. sc. Vedran Đulabić)

Riječi zapisane u Pavlovoj poslanici crkvi u Efezu vjerojatno negdje sredinom prvog stoljeća, postavljaju pred svakog vjernika koji ozbiljno nastoji razvijati i održavati osoban odnos s Bogom vrlo važno pitanje. Kakav je naš odnos prema isitini, a kakav prema ljubavi?

Hvalospjev ljubavi (Anonimni autor)

Kad bih poučavao vještinom najboljih učitelja,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih samo pametan govornik i simpatičan zabavljač.

Kad bi sav narod postao prorok (prof. dr. Aleksandar Birviš)

Mojsije, nesporni čovjek Božji i starješina nad starješinama narodnim, želi da bude što više proroka u narodu. Ako je onda bila potreba prorocima, danas je ta potreba znatno veća. Ljudi oko Mojsija su išli prema naputku Božjem. Znali su što i zašto ih je snašlo.
 
Od tih događaja je prošlo četiri tisuće godina. Da li su današnji ljudi svjesni što ih je sve snašlo? Da li su ljudi kojima ćete vi koliko sutra bit svjetlo i sol svjesni svega što ih je snašlo? Da li su vjerske zajednice u Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Albaniji, Rumunjskoj svjesne svega što ih je snašlo?

Prihvatimo i pomozimo jedni drugima (mr. sc. Robert Bogešić)

Zakon o suzbijanju diskriminacije u svom naslovu sadrži afirmativnu tendenciju izgradnje boljeg društva. Kakvo društvo želimo izgraditi? Martin Luther King izjavio je pred mnoštvom   “I have a dream (imam san)” i započeo je borbu protiv diskriminacije jedne rase. Kakav san sanjamo u Republici Hrvatskoj?

 

Čiji je to dan? (dr. sc. Antal Balog)

Mnogi od nas se još sjećaju godina kada se proslavljao Osmi mart - dan žena.
Tada smo svojim majkama i bakama pjevali uvježbane pjesme na posebnim priredbama u vrtićima i poklanjali darove koje smo izradili na satovima likovnog u osnovnim školama. Kasnije, kada smo se zaposlili, sindikati bi kupovali darove i cvijeće te organizirali posebne ručkove ili večere. Većina kolega sakupljala bi novac za neke dodatne darove.

 

Statistika (dipl. teolog Goran Punda)

Svake nedjelje širom svijeta kršćanski evanđeoski puk slavi i štuje Boga pjesmom, kliktanjem i plesom. Istovremeno se u istim crkvama događa apoteoza propovjednika, apostola, proroka i velikih vođa, začinjena apostrofiranim tituliranjem i neskrivenim divljenjem. Dotični se hvastaju brojem osnovanih crkava, udruženja, službi, sagrađenih zgrada i bogomolja, milijunskim (valuta nebitna) transferima i mnoštvom sljedbenika.

Jesu li decibeli presudni? (Oliver Buljat)

Jedna od čestih tema na Putu je slavljenje Boga. U Bibliji, posebice u Starom zavjetu, lako je naići na temu slavljenja kada je u pitanju izvanjska izvedba. Općenito, za slavljenje je potreban objekt kojem dajemo slavu i razlog zbog kojeg ga slavimo. Tako je Izraelov Bog Jahve predstavio sebe kao Osobu koja će skrbiti za sve potrebe Izraelaca, a oni zauzvrat trebaju slušati Njegove zapovijedi. Izraelci su tako glasom i instrumentima slavili svoga Boga, najčešće spominjući njegova djela koja nitko drugi ne može izvesti, i ponekad su spominjali odlike njegovog karaktera (Ps 106).

 

Pravednost i(li) nepravednost (mr. sc. Robert Bogešić)

U životu nam se često događa da nije onako kako smo isplanirali. Tko je kriv?

Prijatelji su došli na kavu. U veselju što su došli gosti počeo sam kuhati vodu, pa žlica nescafe, pola vode, malo mlijeka, dvije žlice šećera. Mislio sam da je šećer. Kako je prijateljica popila, još brže je izbacila kavu iz usta. Nije problem oprati šalicu i napraviti novu kavu s pravim šećerom, a ne solju. Treba oprati i stolnjak, obrisati stol, pa i tepih.

Dakle, nikada ne znamo kakve će biti posljedice. Ponekada smo mi krivi, ponekada ljudi oko nas. Ponekada, čak i ako ne znam tko je kriv, ma pronaći ću ja krivca. Ali, uglavnom ne pogledamo na sebe.

 

Božji darovi za tebe (dr. sc. Stanko Jambrek)

Prihvati svoje božansko nasljedstvo.

Još uvijek se sjećam razgovora s mladićem čija me reakcija na spominjanje Boga duboko potresla. Razgovarali smo općenito o životu, svakodnevnim vrijednostima, radostima i teškoćama. Razgovor je jednostavno tekao, kao da smo iste proživjeli događaje, vodili iste borbe i sudjelovali u istim veselim događajima. Nadopunjavali smo se. A onda smo počeli razgovarati o Bogu. Tu smo zapeli. Čim sam spomenuo Boga, izraz njegova lica se promijenio, ušutio je i vrlo se uozbiljio. I dok sam mu govorio o svome živom i dinamičnom odnosu s Bogom, naglo me je prekinuo.

"Bog ne postoji!" ljutito mi je rekao, "ako i postoji, nije ga nimalo briga za mene!" Nakon toga je šutio, zamišljen, a na licu mu se odražavao grč pomiješan s tugom i bijesom. Šutio sam i ja, čekajući neko detaljnije pojašnjenje. Uspio je nakon nekog vremena samo procijediti nekoliko riječi. "Možda Bog i voli sve one ljude koji nedjeljom odlaze u crkvu, ali mene ne voli i nikada mi ništa nije dao." Srdito je prekinuo naš razgovor, energično ustao i udaljio se bez pozdrava.

 

Ljubiti Božji svijet (Ken Chant)

Najgori problemi s kojima se ljudi suocavaju potjecu od njihovih vlastitih stavova, od nacina kako se ophode prema sebi. Ponekad njihova ludost ukljucuje iskrivljeno sebeljublje, u protivnom, pocinju mrziti sebe. Ima i onih koji pate u tom odnosu ljubavi i mržnje u kojemu nisu sigurni vole li se ili mrze.

Postoji mali broj onih koji dolaze do mjesta lagane i blagoslovljene harmonije uravnoteženoga blagostanja, koje Pavao opisuje pomocu grcke imenice “epieikeia”: “Neka vaša blagost bude poznata svim ljudima!” (Fil 4,5).

Prevodioci imaju poteškoca s rijeci epiekeia zato što u engleskom jeziku (pa ni u hrvatskom) ne postoji ekvivalent s istim znacenjem. U Novom zavjetu se pojavljuje sedam puta i prevodi se razlicito: ljupkost, umjerenost, krotkost, blagost, obzirnost, nesebicnost, velikodušnost, snošljivost, milosrdnost i širokogrudnost.

Nadalje, epiekeia takoder ima smisao primjerenosti, strpljivosti, poštenja, dobrote i pravednosti. Rijec ima raznolika znacenja!

Čini se kako je Mattew Arnold došao blizu razumijevanja ideje koju je Pavao izrazio: “No ostaje pitanje: što je zapravo pravednost? Isusov postupak, tajna i blaga razumnost.”

Poznavanje svoga neprijatelja (Dean Sherman)

U Pavlovo vrijeme hrvanje je bio popularan sport, zato ga je Pavao upotrijebio kao analogiju za duhovno ratovanje. Postoje neke važne sličnosti između sportskog hrvanja i duhovne borbe.

Za razliku od većine sportova hrvanje ne ostavlja nimalo vremena da se opustiš ili predahneš. Od prvoga trenutka početka svake runde, hrvanje traži stalnu koncentraciju. Svaka misao mora biti usredotočena i svaki mišić spreman. Izgubiti koncentraciju makar na tren, znači protivniku osigurati pobjedu, ili u najmanju ruku izgubiti prednost.

Duhovna je borba neprekidna, poput hrvanja. Kada bih mogao impresionirati kršcane samo jednom stvari, bilo bi to da je naša borba apsolutno neprekidna: rat se vodi 24 sata na dan, sedam dana tjedno, 52 tjedna godišnje. Sotona si ne uzima slobodno vrijeme u subotu navečer ili ponedjeljak ujutro, i nikada ne odustaje zbog bolesti. On je nepopustljiv u svojim pokušajima da osujeti Božje djelo u nama i kroz nas.

Kad kažem da je borba neprekidna, ne kažem da se trebamo boriti kako bismo zadržali ono što je Bog učinio. Ne trebamo se boriti kako bismo postigli spasenje. Božja milost nas je dovela do tog stanja. Ne stojimo za spasenje već poradi spasenja.

Kao što je ranije spomenuto, veći dio borbe je izvojevan našom svjesnošcu o djelovanju neprijatelja. Nije stvar u neprekidnoj borbi, već u svjesnosti da se borba odvija u svakoj minuti naših života.