Najave

Duhovna misao

Ako tražimo prilike u kojima ćemo moći nastojati promicati dobro, sigurno ćemo ih naći, a to će nam pomoći da ne budemo lijeni, besplodni.

Vukovar, 03. travnja 2018. | 03.04.2018.

Proljetna roštiljada u Vukovar-Borovu

 

Ponovo smo ove godine održali proljetnu roštiljadu, ali smo za promjenu odlučili izabrati prostor crkve Agape u Vukovaru. Molili smo se da nam Bog podari lijepo sunčano vrijeme bez kiše i ako je moguće bez snijega koji je padao nedavno, tako da smo na kraju stvarno mogli uživati vani na predivnom suncu.
 
Iznenadio nas je veliki odaziv i interes mladih za ovaj događaj. Na naše iznenađenje pojavili su se ljudi iz cijele Slavonije - Osijeka, Vinkovaca, Đakova i Iloka. Bilo nas je 60-tak. Ispunili smo čitav prostor crkve tako da na kraju nije bilo mjesta ni za sjediti. Po prvi puta smo pozvali i neobraćene prijatelje i prijateljice koji su na kraju bili oduševljeni našim druženjem i izrazili želju da opet dođu. 
 
Započeli smo program sa slavljenjem Aaron Horvat i ja. Pjevali smo uskrsne pjesme i dinamične židovice uz harmoniku s kojima smo podigli atmosferu. Nakon toga došao je red na karizmatičnog i poletnog teologa Davida Kovačevića koji nam je postavljao provokativna pitanja za razmišljanje. Na duhovit i zanimljiv način govorio je na temu čekanja i dao nam do znanja kako nije ključno pitanje “Koliko trebam čekati?” nego “U kakvom sam odnosu s Bogom dok čekam?”.
 
Kroz tu poruku prožeo je priču o Ruti koju smo mogli gledati i pratiti u videu isječku projekta Biblije365.  Zaključak svega je kako uvijek postoje dva puta i ako se nesebično podložimo principima Božje Riječi, Bog će nam dati budućnost i ispunit ćemo svrhu koju ima za nas. Mladi ljudi, doista, nisu ni trepnuli dok su slušali propovijed, tako da nam je jako brzo proletilo vrijeme. 
 
Nakon toga smo uživali u dvorištu crkve u preukusnim ćevapima, kobasicama, vratu i piletini, a to sve za nas pripremio je pastor David Hvala. Poslije smo odlučili otići autima do prekrasno uređenog parka Adice gdje smo se šetali, bolje upoznavali i družili kroz sport i igre. Budući da smo bili jako veseli, u šumi smo nastavili pjevati pjesme Bogu s gitarom, a ljudi sa strane su nas počeli gledati sa zanimanjem i neki su nam prišli. Jedna žena sa strane je čak počela pjevati s nama i potapšala nas po ramenu kazavši nam “Samo tako nastavite!”.
 
Kad su mladi otišli svojim kućama, počeli su slati poruke na facebook kako su oduševljeni i sretni što su bili. Napisali su da je jako lijepo sve organizirano i zahvalili se od srca na roštiljadi rekavši “To nam dođe kao rehabilitacija”.  
  
Elizabeta Koprivnjak