Najave

Duhovna misao

Ako tražimo prilike u kojima ćemo moći nastojati promicati dobro, sigurno ćemo ih naći, a to će nam pomoći da ne budemo lijeni, besplodni.

Berlin/Stuttgart (Njemačka), 17. srpnja 2017. | 17.07.2017.

Brak Janin Abendroth - Dugine boje imaju drugo značenje

 

„Bila sam ateistkinja i lezbijka – da bih se na koncu našla na jednom bogoštovlju.“

Dok je putovala avionom, Janin, tvrdokorna ateistkinja našla se u društvu dvoje mladih vjernika. Za svega nekoliko mjeseci, onakva kakva je bila, s frizurom duginih boja, otišla je u Berlin na jedno bogosluženje i počela čitati Bibliju. Život joj se u potpunosti promijenio, i to u svim područjima. No, pročitajmo priču dvadeset devetogodišnje mlade žene.

                „U siječnju 2015. godine putovala sam avionom iz Berlina u Stuttgart kod svog najboljeg prijatelja Maika. U avionu sam se našla pokraj jednog mladog para s kojima sam se upustila u razgovor. Oni su putovali na neki koncert pod nazivom ''Holly''. Shvatila sam da se mladić priprema za pastorsku službu. To je u meni probudilo znatiželju jer su oboje bili tako mladi, osvojili su me svojom čvrstom uvjerenošću i oduševljenjem. Pomislila sam u sebi: ''Mogu vjerovati za tebe da ćeš postati dobar pastor, i to je to!''

Ja sam bila ateistkinja i lezbijka, puna predrasuda u vezi vjere i crkve. No, pomislila sam: „Ako su oni tako otvoreni za razgovor, tada je to prigoda da se i ja raspitujem“. Postali smo simpatični jedni drugima, razmijenili telefonske brojeve i ostali u kontaktu.

                Nedugo poslije toga na mojem radnom mjestu pojavili su se problemi. Zatim me neočekivano napustila životna partnerica, s kojom sam planirala zajedničku budućnost. U tom kaosu sjetila sam se Leona, s kojim sam putovala avionom: SMS porukom sam ga upitala: „Molim te, reci mi, vi vjernici, što poduzimate u kriznim situacijama?“ Odgovorio mi je jednim retkom iz Biblije: „Svi koji prizovu ime Gospodnje, spasit će se'“ (Rim 10, 13). Ovu poruku primila sam usred noći, ali je uopće nisam shvatila. Sutradan ujutro, dok sam putovala brzim vlakom, iznova sam je pročitala i slomila se ridajući. Zašto, zaista nisam imala pojma…

                Koncem svibnja ponovno sam otputovala u Stuttgart. Maik i ja planirali smo uz posao jedan zajednički projekt. Zbog toga smo tom prigodom sudjelovali u nekoj priredbi te tvrtke. Maik je tamo upoznao moje kršćanske prijatelje, onaj mladi bračni par. Njih je Bog spojio. Maika se vrlo dojmila njihova priča. Znao je zašto sam se u međuvremenu promijenila, ali nije ni slutio da se molim za njega. Međutim, dogodilo se nešto neobično. Upravo smo bili na jednom predavanju, kada me iznenada spopao plač. Objesila sam se Maiku oko vrata i rekla mu: „Ti ćeš biti moj muž i otac moje djece!“ A on je odgovorio: „Da!“

                Tek je kasnije rekao da je nakon razgovora s mojim prijateljima rekao Bogu: „Bože, ako postojiš, podari mi suprugu!“ Tako smo nakon dva dana kupili zaručničko prstenje. U studenom smo se službeno vjenčali. Godine 2015. oboje smo se krstili, a 2016. i vjenčali u crkvi.

                Dugine boje sad već imaju sasvim drugo značenje za mene: Bog stavlja pečat na savez s nama ljudima. Stoga smo se Maik i ja vjenčali, a šarene boje su predstavljale taj savez.

 

Zapisala: Christina Bachmann

 

Više možete pročitati u rubrici Svjedočanstva