Najave

Duhovna misao

Ako tražimo prilike u kojima ćemo moći nastojati promicati dobro, sigurno ćemo ih naći, a to će nam pomoći da ne budemo lijeni, besplodni.

Millstatt (Austrija), 09. - 11. ožujka 2018. | 22.03.2018.

4. Forum pastorovih supruga - Magnolije će opet cvasti...

Millstatt, 09.-11. ožujka 2018. godine

Unatoč vremenskim (ne)prilikama, brdu obaveza koje samo žene mogu i znaju kod kuće obaviti (naravno da to nitko ne zna kao one ), unatoč nepredviđenim okolnostima koje zaprijete baš kada se treba krenuti na put… Dakle, unatoč svim navedenim i nanevedenim preprekama koje život znače, iz različitih dijelova Hrvatske i Srbije, odlučne da u Njegovom imenu preskaču prepreke, sestre su autima i kombijima krenule u Millstatt – ovogodišnje mjesto sastanka žena pastora.

Ako „uguglate“ Millstatt, u sekundi ćete na Wikipediji ugledati živopisne slike mjesta u blizini austrijskog grada Villacha. Millstat je gradić na prekrasnom jezeru, s poviješću koja je baš ugodna našem uhu.

Naime, prema legendi, karantanski vojvoda Domitian obratio se na kršćanstvo te je sagradio prvu crkvu Millstatt. U to vrijeme gradić je imao je i tisuću kipova poganskih bogova ("mille statuae") koje su tada prikupljene i pod njegovom zapovijedi bačene u jezero. Mir i idila kojom odiše mjesto kao da potvrđuje legendu. Dvorac u kom su žene bile smještene, savršeno se uklopio u veličanstvenost događaja i trenutka. „Uguglate“ li pojam žene pastora, osim ponekih izvješća i prijepora, Wikipedia će, ovog puta, ostati nijema.

Žene pastora nije definiran pojam, njega piše život i služba koje te hrabre žene unose svojim davanjem, vjernošću i postojanoću. Iza pozornice sa radnim vremenom koje nije određeno, bez beneficiranog staža, mileći na bezbroj strana i potreba u rekordnim rokovima, ali odlučne da ostanu u obećanju „Ja i moj dom služit ćemo Jahvi“.

Dakle, u toj živopisnoj prirodi stvorenoj moćnom rukom našeg Stvoritelja, boreći se sa morem unatoč…sastanak žena pastora započeo je snažnim svjedočanstvom sestre Asenete Čvorović, sestre čiji je muž, a naš brat ubijen, na samom početku pastorske službe. Slušajući njenu priču o gubitku, boli, oprostu ubojici…sve one prepreke i tereti s kojima smo krenuli i došli u Millstatt gube težinu i značenje. Još jedan unatoč…jer sestra ne gubi vjeru, radost, mir, ljubav za neprijatelje…unatoč…

Dan drugi…sestra Žuža, kroz osobni primjer različitosti u svom braku, kroz sudar kultura, godina i svjetova (Srbija i Nigerija), nekih drugačijih uspomena, različitosti karaktera u svom braku potvrđuje kako Bogu ništa nije nemoguće! On koristi naše/njihove različitosti za svoju slavu i potvrdu Njegove moći i naše nemoći.

Divno popodne provedeno u prirodi i zajedništvu, bilo je uvertira za večerašnju temu o kojoj se ne govori puno. Ili se bar u našim obiteljima i kulturi nije često spominjalo. Sestra Ksenija Szabo tako je večer obogatila drugačijim aspektom i gledanjem na Intimnost u braku. Prilika da svaka od nas uvede PPP plan -pogleda, promijeni, poboljša svoj brak i intimnost u njemu.

Prebrzo, kao i uvijek kad je ugodno, stigao je treći i posljednji dan sastanka. Sestra Ildiko je kroz primjere svoje osobne službe te izazova i teškoća s kojima se susretala i susreće, djelila iskustvo nošenja tereta u službi. A silno, bolno i pobjedonosno svjedočanstvo sestre Melite ostavilo je pečat i duboki trag u srcima prisutnih sestara.

Ako pak, na kraju, „uguglate“ riječ magnolia, dobit ćete opis i slike predivnog stabla koje, unatoč zimskim borbama s mrazom, kišom, studeni, u proljeće osvane ukrašeno predivnim cvjetovima. A ako budete dovoljno strpljivi, imali dovoljno vremena, otvorili svoje uši i zaboravili na unatoč ugledat ćete na ekranu vašeg računala i Proljetnu priču u režiji naše sestre Božice Srnec. Blagoslivljamo vas sa izvatkom iz priče jedne magnolije s kojom smo i same bile silno blagoslovljene.

„Imam Stvoritelja, poznajem Ga, pripadam negdje, vole me i dive mi se, smatraju me svojom, dio sam nečijih života i sjećanja. Ponekad me obrezuju i vezuju, ali to zbog toga jer žele da im pripadam. Ponekad nemam najljepši, najmirisniji cvat, ali uvijek, baš uvijek, bez obzira na cvat dobijem prekrasno zeleno lišće i mogu ga zadržati cijelog ljeta. A što je najbolje od svega u svako doba godine, dana i noći imam svoj pogled prema nebu i nitko i ništa ne može mi oduzeti radost sjedinjenja stvorenja sa stvoriteljem….Svaka sličnost sa stvarnim osobama i osjećajima, slučajna je…ili namjerna !?!?“

Možda umorne od dalekog putovanja, ali odmorne u duhu i zajedništvu kući smo krenule odlučne i ohrabrene, bogatije za nove molitvene potrebe i podizanje ruku jedna drugoj, te odlučnije za preskakivanje planina i hodanja po valovima.

Zaključka i laganog rješenja nema, jer možda ne znamo najbolje, možda griješimo previše često, možda teret bude pretežak…ali snagom Njegova imena bijemo slične bitke i preživljavamo. Magnolije će opet cvasti… UNATOČ…

Jagoda Matulić, EPC Korčula